Kineski istraživači ostvarili su značajan napredak u rješavanju jednog od najstarijih problema geometrije, koristeći umjetnu inteligenciju kao ključni alat u procesu istraživanja. O tome piše hongkonški South China Morning Post, navodeći da je riječ o suradnji znanstvenika i naprednog AI sustava u rješavanju takozvanog problema “kissing number”.
Riječ je o matematičkom pitanju starom više od tri stoljeća: koliko jednakih kugli može istodobno dodirivati jednu središnju kuglu, a da se međusobno ne preklapaju? Problem potječe još iz 17. stoljeća, kada su o njemu raspravljali Isaac Newton i škotski matematičar David Gregory. U tri dimenzije odgovor je poznat, no u višim dimenzijama riječ je o iznimno složenom izazovu koji desetljećima zaokuplja matematičare.
Prema navodima lista, istraživački tim koji uključuje znanstvenike sa sveučilišta Peking i Fudan te Šangajske akademije za umjetnu inteligenciju u znanosti razvio je sustav nazvan “PackingStar”. Taj sustav temelji se na strojnom učenju i osmišljen je kako bi pretraživao golemi broj mogućih geometrijskih konfiguracija koje ljudska intuicija ili klasični algoritmi teško mogu obuhvatiti.
Rezultati su objavljeni kao znanstveni preprint na platformi arXiv, što znači da rad još nije prošao formalnu stručnu recenziju. Ipak, prema pisanju South China Morning Posta, ostvareni su pomaci u visoko-dimenzionalnim modelima koji dosad nisu bili dostupni tradicionalnim metodama.
Značaj ovakvog napretka nije samo teorijski. Problemi rasporeda i pakiranja u višim dimenzijama povezani su s područjima poput kodiranja podataka, komunikacijskih mreža i optimizacije prijenosa informacija. Drugim riječima, matematička rješenja mogu imati konkretne tehnološke primjene.
Ovaj slučaj pokazuje sve snažniju ulogu umjetne inteligencije u znanstvenim istraživanjima. Umjesto zamjene za znanstvenike, AI se sve češće pojavljuje kao alat koji proširuje njihove mogućnosti, osobito u problemima gdje je broj kombinacija toliko velik da nadilazi ljudske kapacitete.
