Tri su događaja obilježila početak 2026. i najavili su turbulentnu godinu na svjetskoj geopolitičkoj sceni. Sada je sasvim jasno da se urušava poredak uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata koji je zapadnoj hemisferi donio osam desetljeća mira i prosperiteta. Rat na prostoru bivše Jugoslavije bio je iznimka, ali i najava onoga što će se na puno široj sceni događati tridesetak godina kasnije. Trublje rata sve glasnije odjekuje Europom i mi moramo širom otvoriti oči i uši i učiniti sve da ne budemo uvučeni u situaciju iz devedesetih.
Ta tri događaja su uhićenje odnosno otmica venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura i njegove supruge tijekom vojne operacije “Absolute Resolve” u Caracasu 3. siječnja, zatim, SAD su nakon dugačke potjere 7. siječnja zaplijenile tanker “Marinera” (ranije Bella 1) koji je na otvorenom moru sjevernog Antlantika plovio pod ruskom zastavom, te rusko lansiranje hipersonične balističke rakete Orešnik na zapadnu Ukrajinu 8. siječnja. Tu je još i Trumpova izjava o tome kako će Grenland biti Američki, ratovi u Africi, veliki prosvjedi u Iranu i druge vijesti o nemirima koje su zavladale medijskim prostorom na samom početku godine.
Europa i Europska unija ne nalaze snagu da izađu iz gospodarskog problema u koji su upale, niti imaju sigurnosne snage koje bi jamčile sigurnost. Budućnost Europe kao jakoga svjetskoga igrača u gospodarskom smislu naočigled kopni. Kina prerasta u relevantnog i nezaobilaznog svjetskog igrača i sve važnije akcije mjere se u odnosu na Kinu. Međunarodne institucije gube svoju snagu i smisao zbog čaga su osnovane, a to je poštivanje ljudskih prava i mir među narodima, međunarodni zakoni sada manje nego ikada vrijede za one najjače. Malobrojniji narodi daleko su od toga da sjede za stolom velikih.
Ova tri događaja s kojima smo ušli u ovu godinu žele dati smjer i poruku svijetu. Amerika hoće pokazati koliko je jaka i manifestira da je još uvijek prva vojna sila u svijetu. Možda je točnije reći, Trump želi pokazati svoju snagu pa za upad u Venezuelu ne samo da ne traži mandat Ujedinjenih naroda nego ignorira i Kongres vlastite zemlje. On se promeće u lidera zapadnoga svijeta, a diktatom u Venecueli koja ima sjajne i ekonomke i političke odnose i s Kinom i s Rusijom i s Iranom, upravo tim zemljama pokazuje tko je gazda. Slično je i s tankerom „Marinera“, pokazao je drskost da zaplijeni brod koji je plovio pod ruskom zastavom i to pred nosom ruske podmornice koja nije stigla prevenirati američko-britansku akciju.
Rusija se požurila pokazati svoju ratnu moć i Orešnikom je pogodila jedno od najznačajnijih energetskih postrojenja na zapadu Ukrajine. Svega nešto više od 50 kilometara od granice s Europskom unijom. Dobar sportaš tu udaljenost pješice prođe za jedan dan. I Amerikanci i Ukrajinci znali su da će Rusija ispaliti Orešnik. Rakete koje mogu nositi nuklearne bojeve glave moraju biti najavljene prije lansiranja jer u protivnom suprotne snage automatski lansiraju svoje nuklearne snage ili ih stavljaju u najvišu razinu pripravnosti za trenutnu reakciju. Orešnik je svejedno i unatoč informaciji prošao sve sustave ukrajinske protuzračne obrane, probio je i slavnog Patriota.
Ljudska povijest povijest je ratova. Mir je samo trenutno stanje. Ono može trajati godinama, ali onda dođe rat. Tako je kroz cijelu povijest čovječanstva i u svim ljudskim civilizacijama. Život je borba za vlast i za svoju prevagu, a kad sva druga sredstva zakažu onda oni koji se smatraju jačim posežu za silom, za ratom ako ne ide drugačije. A onda se ovisno o kutu gledanja ti ratovi nazivaju ustancima, pobunama, smirivanjem stranih naroda, uvođenjem demokracije, svjetskim ratom i slično. Pacifičko stanje ne traje niti može trajati dugo.
Uostalom, i stara mudrost ovih naših prostora ima uzrečicu – svaka generacija doživi dva rata, jedan u djetinjstvu i jedan u najboljim godinama svojega života, ili jedan u tim svojim mladim i najproduktivnijim godinama i jedan u starosti. Da je to tako vidjet ćemo ako otvorenih očiju i bistre glave pogledamo unazad, ako razmislimo o vlastitoj prošlosti. Mirotvorstvo je ideal, a rat je činjenica.
Zato, dragi čitatelji Narodno.hr, nemojmo dozvoliti da nas ratnohuškačke strasti koje naivno počinju stvaranjem klime crnila u Hrvatskoj dovedu do stanja rata. Na takvu mudrost trebamo glasno pozvati i naše susjede. Ali prije svega Hrvatska treba kapacitet za obranu, lijepe riječi pozivanja na mirotvorstvo tu ne pomažu previše. One su prazne bez duhovne, transcendentne, ili duševne, mentalne i emocionalne ako hoćete, bez ekonomske i vojno-sigurnosne snage Hrvatske. Svaki hrvatski čovjek to treba imati na umu da bi uživao čari slobode pred neslobodom u ratu. Sjetite se negromanta, čarobnjaka iz Dunda Maroja Marina Držića – rat je poguba ljudske naravi. Ili točno kako je rekao „puk s kime mir stanom stoja a rat izdaleka gleda, rat poguba ljucke naravi“.
Poslušajmo negormanta, razmišljamo, radimo, poduzimajmo sve što znamo i umijemo da naš puk izdaleka gleda rat čija se grmljavina već naslućuje u još slobodnoj Europi.
Nenad Predovan, urednik i voditelj YT podcasta Štokajča
