U Hrvatskoj se godinama ponavlja ista rečenica: „Mi smo mala zemlja, tko će kod nas ulagati?“ To je pogrešan, poražavajući i opasan način razmišljanja. Nije problem što smo mali problem je što smo zarobljeni u vlastitim stereotipima o poslovanju i uspjeh
U javnosti se stvorila slika da ozbiljni investitori dolaze samo „velikima“, da se kod nas sve mora odvijati kroz nepotizam i birokratski labirint, da se svaka dobra ideja mora „odvesti vani“. Taj mentalni okvir ne ubija samo investicije ubija i inicijativu, kreativnost i poduzetničku hrabrost.
Hrvatska je danas u Europskoj uniji, na Jadranu, na koridorima između Srednje i Jugoistočne Europe, s obrazovanom i vrijednom radnom snagom. Pa ipak, umjesto da pričamo o prednostima, mnogi uporno naglašavaju nedostatke: „Ne može se kod nas, nema tko raditi, nema tržišta, nema kapitala…“ To je samosabotaža.
Naravno da imamo problema korupcija, birokracija i sporost pravosuđa ozbiljne su prepreke. Ali jednako ozbiljna prepreka je i mentalna uvjerenje da ništa ne vrijedi pokušati. I zato se događa paradoks: strani ulagači često vide priliku u Hrvatskoj prije samih Hrvata.
Pogledajte IT sektor, turizam izvan sezone, poljoprivredu s modernim tehnologijama to su industrije gdje hrvatske firme već pokazuju da se može, kada se ne podliježe stereotipu „ne ide to kod nas“. I onda se događa da upravo ti primjeri postaju magnet za vanjski kapital.
Vrijeme je da prestanemo misliti kao gubitnici i počnemo djelovati kao pobjednici. Mala zemlja može biti inovativna, fleksibilna i globalno prepoznatljiva pogledajte Irsku ili Estoniju. Ono što njima nitko nije poklonio, osvojili su stavom i odlukama.
Ako želimo ozbiljne investicije, moramo najprije investirati u promjenu vlastitog razmišljanja. Investitor traži stabilnost i sigurnost, ali jednako tako traži i mentalitet koji vjeruje u uspjeh. A taj mentalitet počinje od nas – od svakog poduzetnika, radnika, novinara, političara.
Hrvatska ne smije biti zemlja izgovora, nego zemlja rješenja. Dokle god budemo ponavljali stereotipe, ulagat će se drugdje. A onoga dana kad prestanemo sami sebe sputavati, vidjet ćemo da prepreke nisu bile u veličini zemlje, nego u širini našeg pogleda.
