Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) pokazuju da je moguće privući stotine tisuća međunarodnih stručnjaka i radnika, omogućiti im prosperitet i nulti porez na dohodak, a istodobno zadržati kontrolu nad nacionalnim identitetom. Dok se Hrvatska suočava s ubrzanom depopulacijom i rastućim pritiskom migracija iz Azije, Afrike i Bliskog istoka, taj model nudi praktičan recept za male države: širok pristup boravku i radu, ali iznimno restriktivno državljanstvo. Prema podacima Global Media Insighta iz 2026., UAE imaju približno 11,57 milijuna stanovnika, od čega samo 1,33 milijuna (11,5 %) čine emiratski državljani, a 10,24 milijuna (88,5 %) su stranci. Udio islamskog u ukupnom stanovništvu UAE jest oko 75%, dok 25% čine stranci drugih vjera.
Unatoč tome što su domaći građani tehnički manjina, UAE uspješno održava društvenu koheziju i sigurnost. Strani radnici i profesionalci žive, rade i grade zajednice, ali rijetko dobivaju državljanstvo. Federalni zakon o državljanstvu iz 1972., s izmjenama iz 2021., dopušta naturalizaciju samo u iznimnim slučajevima: investitorima, liječnicima, znanstvenicima, umjetnicima i talentima. Uvjeti su strogi, uključujući dugogodišnji boravak, poznavanje arapskog jezika i odobrenje vlasti. Većina stranaca ostaje na vizama za boravak, bez prava glasa ili trajnog državljanstva. Koja zemlja više cijeni ljude: ona koja olako daje državljanstvo, a pritom nameće 35% ili 47% poreza na dohodak, ili ona koja uglavnom ne dodjeljuje državljanstvo, ali ni ne uzima teško zarađeni novac?
UAE nudi nulti porez na osobni dohodak za pojedince, što privlači visokokvalificirane stručnjake iz cijelog svijeta. Ministarstvo gospodarstva i turizma UAE-a navodi da zemlja ne oporezuje dohodak pojedinaca, investitora ni korporacija, osim u sektoru nafte i stranih banaka, čime se omogućuje puni prijenos profita.
Rezultat je dinamično gospodarstvo u kojem stranci čine većinu radne snage u turizmu, financijama, tehnologiji, znanosti i građevinarstvu, dok domaće stanovništvo zadržava kontrolu nad političkim i kulturnim institucijama. Socijalne mjere u Ujedinjenim Arapskim Emiratima uglavnom su ograničene na domaće stanovništvo, što zemlju štiti od masovne migracije onih koji imaju namjeru parazitirati na proračunu. Takvi uglavnom odlaze prema zemljama poput Belgije, Danske, Norveške, Ujedinjenog Kraljevstva i drugih država koje su spremne sufinancirati nerad i zamjenu vlastitog identiteta.
Hrvatska bi mogla primijeniti migracijski pristup Ujedinjenih Arapskih Emirata, no mora se suprotstaviti rigidnim agendama “progresivne” Europske unije, koja se ubrzanim korakom socijalno razgrađuje pod krinkom ljudskih prava i sloboda. Ipak, posljednjih godina u Hrvatskoj ubrzano raste broj i udio radnih dozvola za strance iz Nepala, Bangladeša, Pakistana, Indije i drugih azijskih zemalja, što je odgovor na nedostatak radne snage u turizmu, građevinarstvu i uslugama. Bez jasne razlike između boravka i državljanstva, takav priljev može dovesti do demografske zamjene.
Globalna iskustva pokazuju da brza masovna migracija bez integracije ugrožava društvenu koheziju, sigurnost i povjerenje u institucije. U nekoliko europskih zemalja, uključujući Švedsku, Francusku, Belgiju, Nizozemsku i Ujedinjeno Kraljevstvo, nagli porast migranata iz Afrike, Bliskog istoka i Južne Azije doveo je do porasta segregacije, napetosti u urbanim četvrtima i pada povjerenja u javne službe, kako navode izvješća Vijeća Europe i akademske studije o društvenoj koheziji.
UAE-ov model nudi pragmatičnu alternativu: privući kvalificirane strance kroz “Zlatnu vizu” ili slične programe boravka, omogućiti im porezne olakšice i ekonomsku slobodu, ali državljanstvo rezervirati samo za iznimne slučajeve koji doprinose nacionalnim interesima. Hrvatska bi tako mogla riješiti nedostatak radne snage u ključnim sektorima, zadržati demografsku ravnotežu i spriječiti scenarije u kojima domaće stanovništvo postaje manjina u vlastitoj zemlji. Takav pristup nije zatvaranje granica, nego strateško upravljanje migracijama. U svijetu u kojem demografski pritisci iz nerazvijenog dijela Azije i Afrike rastu, male nacije poput Hrvatske moraju birati između otvorenog pristupa radnoj snazi i očuvanja društvene stabilnosti. Ujedinjeni Arapski Emirati dokazuju da je moguće imati oboje, ako se državljanstvo tretira kao privilegija, a ne kao automatsko pravo. Europska unija, sa sadašnjim vodstvom, u potpunosti radi na ukidanju kršćanskog identiteta Europe, a UAE dokazuje da je moguće stvoriti prosperitet i istodobno sačuvati identitet.
