U vremenu u kojem se svakodnevica djece sve više okreće tehnologiji i brzom ritmu, mnogi se roditelji i odgojitelji vraćaju provjerenim pedagoškim metodama koje naglašavaju prirodno učenje i slobodno istraživanje. Montessori pristup već više od sto godina dokazuje da dijete najbolje napreduje kada mu se pruži okruženje koje potiče samostalnost, kreativnost i osjećaj odgovornosti. Kreativna igra pritom zauzima posebno mjesto jer dijete kroz nju uči o svijetu na način koji mu je najbliži i najugodniji.
U Montessori okruženju koriste se pažljivo osmišljeni materijali koji potiču razvoj logike, pokreta i koncentracije. Jedan od takvih klasičnih materijala su smeđe stepenice. Riječ je o deset drvenih blokova različite debljine koje djeca slažu od najtanjeg prema najdebljem. Iako naizgled jednostavna, ova aktivnost potiče vizualno opažanje, razumijevanje dimenzija i razvoj preciznosti. Djeca se pri tome uče promatrati razlike i stvarati skladne strukture.
Slično tome, ružičaste kocke potiču gradnju tornjeva od velikog prema malom. Djeca ih slažu prema veličini, ponavljaju postupke i uče kroz vlastitu pogrešku, jer materijal sam pokazuje je li toranj pravilno složen. Takve aktivnosti potiču razvoj prostorne inteligencije i duboku koncentraciju.
Praktične životne vještine jako su važan dio Montessori pristupa i često postaju omiljene igre u skupinama. Jedan od najdražih zadataka djeci je šivanje na jednostavnim, prethodno probušenim kartonskim pločama. Uz dječje igle s tupim vrhom i debelu pređu djeca provlače nit kroz rupice i stvaraju prve šavove. Ova aktivnost razvija preciznost, finu motoriku i osjećaj strpljenja.
Djeca također rado sudjeluju u aktivnostima poput točenja vode iz malog vrča, poliranja drvenih predmeta, slaganja ručnika, guljenja kuhanog jaja ili pranja voća. Sve ove aktivnosti nude stvarnu svrhu i djeci daju osjećaj da doprinose okolini. Kada dijete samo uspije preliti vodu ili izgladiti tkaninu, u očima se vidi ponos koji se ne može naučiti kroz gotove igračke.
U Montessori okruženjima često se koriste i takozvane kartice tročlanog pojma. Djeci se ponude slike i pripadajuće kartice s nazivima, a zatim čitav niz predmeta iz okoline. Dijete povezuje sliku sa stvarnim predmetom i pripadajućim nazivom. Tako se razvija vokabular, sposobnost usporedbe i vizualno pamćenje.
Najjednostavnija, a često i najzanimljivija Montessori ideja je tiha ploča. Na nju se pričvrste različiti elementi iz svakodnevnog života, poput kopči, gumbi, zatvarača, malih vratašca i traka. Djeca istražuju kako se što otvara i zatvara te razumiju funkciju svakog dijela. Ovakvi zadaci jačaju samostalnost i rješavanje problema.
Važan element kreativne igre je i sortiranje. U Montessori pristupu sortiranje dobiva poseban značaj, pa se djeci često nude košarice s kamenčićima, žirevima, perlama ili drvenim oblicima. Razvrstavaju ih prema boji, veličini ili teksturi, a nerijetko stvaraju i vlastita pravila. Na taj način jačaju logičko mišljenje i sposobnost uspoređivanja.
Montessori pristup pokazuje da kreativnost ne nastaje iz gomile igračaka, nego iz slobode, vremena i kvalitetno pripremljenog okruženja. Djeca najbolje uče kada im odrasli vjeruju, kada imaju mogućnost izbora i kada su materijali oko njih jednostavni, stvarni i dostupni. U takvom prostoru igra prestaje biti samo zabava i postaje proces u kojem dijete raste, istražuje, donosi odluke i uči o sebi i svijetu.
Kreativna igra vođena Montessori načelima potiče duboku, mirnu i smislenu koncentraciju. Istovremeno jača sve ono što je važno za budući razvoj, od motoričkih vještina do emocionalne stabilnosti. U svijetu punom žurbe, to je možda najvrjedniji dar koji možemo dati djeci.
