Kad se u Hrvatskoj povede rasprava o mirovinskom sustavu gotovo po pravilu se vrlo brzo dođe do iste adrese. Hrvatski branitelji. Godinama se stvara dojam da upravo oni nose teret tzv. povlaštenih mirovina i da su iznimka te da opterećuju sustav. No službeni podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za listopad 2025. godine govore nešto sasvim drugo.
U tablici koja obuhvaća mirovine priznate prema posebnim propisima nalazi se gotovo 193 tisuće korisnika. To nisu samo branitelji, nego i bivši politički dužnosnici, suci, akademici, pripadnici raznih povijesnih i sigurnosnih struktura. Tek kad se svi ti brojevi stave jedan uz drugi postaje jasnije koliko je javna rasprava godinama bila selektivna.
Hrvatski branitelji čine najveću pojedinačnu skupinu. Više od 72 tisuće ljudi prima mirovinu po Zakonu o hrvatskim braniteljima. Prosječan iznos iznosi nešto više od 1.300 eura. Staž je pritom u prosjeku kraći od 20 godina, a što je posljedica ratnih okolnosti, stradavanja i prekida radnog vijeka(prisilnog umirovljenja), a ne nekakve povlastice bez osnove.
No čim se pogleda vrh ljestvice slika se mijenja. Najviše mirovine u Hrvatskoj ne primaju branitelji, nego bivši zastupnici u Saboru, članovi Vlade, suci Ustavnog suda i glavni državni revizor. Njih je manje od sedamsto ali prosječna mirovina prelazi 2.380 eura. To je gotovo dvostruko više od braniteljskog prosjeka. O toj se činjenici u javnosti govori rijetko, ako uopće.
Visoko su i redoviti članovi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Njihove mirovine prelaze 2.000 eurauz iznimno dug radni staž. Riječ je o maloj, ali izrazito privilegiranoj skupini koja se gotovo nikad ne spominje kad se traže krivci za stanje u mirovinskom sustavu.
S druge strane brojke za sigurnosni sektor djeluju prizemno u odnosu na odgovornost i rizik posla. Policijski službenici, djelatnici pravosuđa i sigurnosno obavještajnog sustava, s prosječnim stažem od gotovo 37 godina primaju mirovine ispod tisuću eura. Razmineri koji su godinama radili u životno opasnim uvjetima u prosjeku primaju još manje.
Posebnu težinu imaju i podaci o povijesnim kategorijama. Pripadnici bivše JNA imaju prosječnu mirovinu od oko 735 eura. Sudionici Narodnooslobodilačkog rata primaju još manje. I ti se podaci rijetko koriste u raspravama iako su također dio sustava posebnih mirovina.
Kad se sve zbroji teško je izbjeći zaključak da pojam povlaštene mirovine u Hrvatskoj služi više kao politička etiketa nego kao stvarna analiza. Fokus je godinama usmjeren na jednu skupinu, dok se najviši iznosi, koji se isplaćuju bivšim nositeljima moći i utjecaja gotovo sustavno zaobilaze.
Brojke HZMO-a ne ostavljaju prostor za dojam ili ideološko tumačenje. One jasno pokazuju da sustav ne nagrađuje jednako ratni doprinos, društveni rizik i političku funkciju. Upravo zato ove tablice vrijedi čitati pažljivo bez unaprijed zadanih krivaca ali i bez šutnje ondje gdje su iznosi najviši.
