Nakon dva desetljeća šutnje, osječki branitelj Dino Kontić prvi je put javno progovorio o sudskom postupku koji je obilježio njegov život. U opširnoj objavi na FB osvrnuo se na pravomoćnu presudu kojom je osuđen za ratni zločin te iznio niz pitanja za koja smatra da ni danas javnost nije dobila odgovore.
Kontić ističe kako je pravomoćno osuđen na tri godine zatvora, premda je tijekom postupka proveo tri i pol godine u pritvoru i zatvoru. Upravo tu činjenicu navodi kao jedan od razloga zbog kojih cijeli slučaj smatra pravosudnim apsurdom.
Podsjetio je i kako je na prvom suđenju bio osuđen na pet godina zatvora, što je tada bila minimalna kazna za ratni zločin prema zakonu koji se primjenjivao. Kasnije mu je Vrhovni sud kaznu smanjio na tri godine i šest mjeseci, a u posljednjem postupku izrečena mu je kazna od tri godine zatvora.
„Ako je riječ o ratnom zločinu nad civilima, kako je moguće da je izrečena kazna koja je niža od tada propisanog zakonskog minimuma?“, pita se Kontić.
Naglašava i kako se tijekom cijelog postupka nijedan svjedok nije izjavio da je on osobno sudjelovao u odvođenju, zatvaranju, mučenju ili ubojstvu civila.
„Tijekom svih ovih godina niti Državno odvjetništvo, niti sud, niti ijedan svjedok za mene nisu rekli da sam bilo koga odvodio, zatvarao, mučio ili ubio“, navodi Kontić.
Prema tumačenju, osuđen je jer je sud zaključio da je automobilom dovezao drugog pripadnika postrojbe na određenu lokaciju te da je morao znati što će ta osoba kasnije učiniti. Upravo tu kvalifikaciju smatra spornom i bez presedana.
U svojoj objavi podsjeća i na iskaz jedinog preživjelog svjedoka koji je tijekom postupka izjavio da ga nije vidio ni tijekom odvođenja, ni tijekom zatočenja, ni na mjestu zločina.
Najosjetljiviji dio njegova javnog istupa odnosi se na Branimira Glavaša i tu otvoreno postavlja pitanje je li razlog njegove osude to što je odbio sudjelovati u terećenju Glavaša tijekom procesa koji su godinama bili među najpraćenijima u hrvatskoj javnosti.
Za takvu tvrdnju ne iznosi nove dokaze, već je iznosi kao osobno uvjerenje i pitanje koje, kako piše nakon 20 godina želi postaviti javnosti.
Kontićev istup otvara raspravu o pojedinim sudskim procesima vezanim uz Domovinski rat, njihovoj pravnoj argumentaciji i percepciji dijela braniteljske populacije koja smatra da određeni slučajevi ni desetljećima nakon rata nisu dobili konačne odgovore.
Istodobno, pravomoćna sudska presuda ostaje na snazi, a iznesene tvrdnje iako predstavljaju osobni stav i viđenje slučaja od strane Dina Kontića osobno postavlja se legitimno pitanje gdje su nestali odgovorni za tisuće ubijenih i ranjenih na području Osijeka, a i RH?
Tko je odgovarao za sve što smo mi kao djeca morali prolaziti?
Tko je na kraju kriv za rat branitelj ili agresor?
