Roditelji ne moraju kupovati skupe igračke kako bi poticali razvoj djeteta. Razgovor, slaganje kockica, crtanje, skrivanje predmeta i zajednička igra često pružaju više prilika za učenje od proizvoda koji svijetle, govore i rade gotovo sve umjesto djeteta.
Igra nije samo način da dijete provede vrijeme. Kroz nju uči rješavati probleme, razvija govor, koordinaciju, kreativnost i odnose s drugim ljudima.
Posebno je važna slobodna igra u kojoj odrasli ne određuju svaki korak. Kada dijete samo odlučuje hoće li kutija postati kuća, automobil ili brod, ono koristi maštu i uči stvarati vlastita rješenja.
Roditelji pritom ne moraju stalno organizirati aktivnosti. Dovoljno je biti prisutan, pratiti djetetov interes i uključiti se bez preuzimanja cijele igre. Postavite pitanje, dodajte novu ideju ili dopustite djetetu da ono vodi.
UNICEF upozorava da više od 80 milijuna djece u dobi od dvije do četiri godine kod kuće nema zajedničku igru s roditeljima ili skrbnicima, dok oko 90 milijuna nema pristup predmetima za igru.
Ipak, predmet za igru ne mora biti skup. Kartonske kutije, plastične posude, drvene kuhače, papir i bojice mogu potaknuti maštu ako su sigurni i prilagođeni dobi djeteta.
Važno je ostaviti prostor i za dosadu. Roditelji često osjećaju da dijete mora biti stalno zabavljeno, pa svaki slobodan trenutak popunjavaju ekranom ili organiziranom aktivnošću. Upravo iz dosade često nastaje samostalna igra.
Hrvatske obitelji danas žive ubrzano, a zajedničko vrijeme često postaje ono što ostane nakon posla i obveza. No djetetu nije najvažniji broj igračaka u sobi. Važnije mu je da odrasla osoba sjedne na pod, posluša njegovu ideju i barem dio dana bude potpuno prisutna.
