Nedavno sam se uhvatila kako tražim neke odgovore na internetu. Ništa neobično. To danas radi gotovo svatko od nas. Ali onda sam se zapitala nešto što me iskreno zaintrigiralo i na što sam se jako zamislila.
Kada smo počeli više vjerovati ljudima koje nikada nismo upoznali nego onima koji nas poznaju cijeli život?
Zašto će netko bez razmišljanja poslušati savjet influencera, anonimca na društvenim mrežama ili umjetne inteligencije, a neće poslušati vlastitu majku, prijatelja ili partnera?
Dovoljno je pogledati našu svakodnevicu.
Neki influencer na ekranu izgovori dvije-tri pametno složene rečenice o „čudotvornom suplementu“ koji mijenja život i nakon toga tisuće ljudi bez razmišljanja klikne i kupi. S druge strane, mama nas gleda u oči, vidi naš umor i tiho kaže: „Odmori se malo, iscrpila si se“, a mi samo odmahnemo rukom uz standardno: „Ma daj, mama, nemaš pojma, moram raditi.“
Ili jedna o odgoju. Nepoznata osoba napiše status na društvenim mrežama o tome kako pravilno postaviti granice djetetu i ta se objava podijeli tisuću puta kao da je suho zlato. A naša baka, koja je podigla minimum troje djece i proživjela sve moguće faze, govori nam to isto već dvadeset godina i apsolutno nitko je ne sluša jer, eto, to su „zastarjele metode“.
Zašto?
Možda zato što danas više vjerujemo samopouzdanju nego iskustvu. Onaj tko govori glasnije često nam djeluje uvjerljivije od onoga tko govori tiho, iako iza tih tihih riječi stoji cijeli jedan život.
Možda zato što nesvjesno vjerujemo da netko tko ima puno pratitelja i lijepo upakiran profil mora znati više.
Možda zato što mislimo da naši najbliži nisu objektivni jer nas gledaju s previše emocija.
A možda jednostavno zato što nam je lakše prihvatiti savjet od potpunog stranca nego priznati da su naši roditelji i baka ipak bili u pravu.
I sama se nekad uhvatim da prije otvorim internet nego što nazovem nekoga tko me dobro poznaje. A onda se zapitam zašto.
Zašto prvo tražim odgovor od ljudi koji ne znaju ništa o meni, a tek onda od onih koji znaju moje vrline, mane, strahove i život?
Ne kažem da su internet ili umjetna inteligencija loši. Naprotiv. Mogu pomoći, dati ideju, proširiti vidike. Ali oni nas ne poznaju. Ne znaju kako reagiramo kad smo pod stresom. Ne znaju što smo prošli. Ne znaju što nas boli.
To znaju samo ljudi koji nas vole.
Možda najveći problem nije što danas imamo odgovore na gotovo svako pitanje. Danas ne možeš reći da ne znaš nešto. Ne postoji pitanje na kojem nema odgovor na internetu. Problem je što smo zaboravili kome bismo trebali postavljati ona najvažnija.
Jer internet može dati informaciju. Umjetna inteligencija može dati prijedlog. Ali zagrljaj, razumijevanje i iskren savjet još uvijek dolaze samo od čovjeka.
Možda bismo, prije nego što ponovno postavimo pitanje nekome tko nas nikada nije upoznao, trebali sjesti na kavu s nekim tko nas voli već godinama.
Jer oni možda nemaju milijun pratitelja. Nemaju savršeno uređene profile ni profesionalno snimljene videe.
Ali imaju nešto što internet nikada neće imati.
Poznaju naše srce
