Hoće li se Zoran Milanović vratiti u Banske dvore?
Treba li Andrej Plenković ostati na čelu Vlade?
Na prvu Vam sve izgleda kao obična politička rasprava. No kada malo dublje zagrebemo ispod površine vidi se da se ne radi o spontanom interesu građana, nego o testiranju terena i poznatom rukopisu. Pustili su probni balon. Gleda se reakcija. Mjeri se puls javnosti. Analizira se tko reagira, kako reagira i kolika je buka nastala.
Zanimljivo je da se cijela priča zasad najviše vrti po medijskim krugovima koji najviše vole senzaciju, a manje…. Umjesto ozbiljne političke analize dobivamo birtijski trač, poluinformacije i “anonimne izvore” koji navodno znaju što se kuha iza kulisa. Stvara se dojam neizbježnosti, kao da je povratak već gotova stvar, a narod samo treba klimnuti glavom.
Takva dinamika nikada nije slučajna kao ni napad.
U političkom ,,marketingu’’ percepcija često prethodi realnosti. Ako dovoljno puta ponoviš da je nešto moguće, da je “u igri” da “nije isključeno” s vremenom dio javnosti to počne doživljavati kao logičan slijed događaja. To je stara metoda starog rukopisa. Prvo se normalizira ideja zatim se relativiziraju prepreke, a na kraju se plasira kao razumna i jedina opcija.
Pritom se zanemaruje suština. Hrvatska nema problem s imenima. Hrvatska ima problem s modelom upravljanja, političkom odgovornošću i dugoročnom vizijom. Tko god sjedio u Banskim dvorima pitanje je isto: radi li u interesu hrvatskih građana ili u interesu mreža koje misle da su jače i od same države, a posebno naroda?
Zato ovo nije pitanje navijačkog izbora između dva politička brenda. Ovo je pitanje političkog smjera. Hoće li Hrvatska ostati zemlja u kojoj se teme nameću kroz kontrolirane medijske narative nekih ili će se odluke donositi kroz jasnu, otvorenu i poštenu raspravu?
Probni baloni uvijek imaju svrhu. Oni nikada nisu bezazleni.
A narod ako želi biti faktor, mora znati prepoznati kada ga netko testira. Mi Vas pitamo Zoran Milanović ili Andrej Plenković?
