Kako je pokušaj demonstracije moći završio kao međunarodni autogol pred očima Europe
Crna Gora 5. lipnja 2026. bit će domaćin Samita EU – Zapadni Balkan, prvog događaja ovakvog ranga u povijesti države, jednog od najznačajnijih političkih formata u Evropi, koji okuplja 27 lidera država članica Evropske unije, čelnike evropskih institucija i lidere zemalja regije. Samit u Tivtu okuplja Ursulu von der Leyen, Antónija Costu, Emmanuela Macrona, Friedricha Merza, Giorgiu Meloni, Pedra Sáncheza i druge evropske lidere. U takvom društvu Aleksandar Vučić nije gospodar ceremonije, regionalni šerif niti nezaobilazni faktor.
Ako je sve točno kako je predstavljeno javnosti, slijed događaja između Srbije i Crne Gore posljednjih dana djeluje kao školski primjer kako se sigurnosna pitanja pretvaraju u političke mine koje eksplodiraju pod nogama onih koji ih aktiviraju.
Prvo zabrana ulaska za 87 državljana Srbije u Crnu Goru. Zatim uzvratne mjere prema crnogorskim državljanima u Beogradu i nepotrebna gnjavaža na pojedinim graničnim prijelazima. Potom priopćenje BIA-e, srbijanske sigurnosne službe, da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić neće putovati u Crnu Goru zbog navodnih sigurnosnih prijetnji, neprijateljskog djelovanja stranih službi, aktivnosti kriminalnih klanova i informacije da se jedan od najtraženijih ljudi balkanskog podzemlja, Radoje Zvicer, nalazi upravo u Crnoj Gori.
Ako je BIA doista raspolagala takvim operativnim saznanjima, postavlja se jednostavno pitanje: zašto je sve to objavljeno na ovakav način? I to upravo u trenutku kada se situacija počela komplicirati pred očima europskih dužnosnika okupljenih na Samitu EU – Zapadni Balkan.
Jer svaka ozbiljna sigurnosna služba zna da se stvarne prijetnje rješavaju kroz zatvorene kanale suradnje među službama, a ne kroz medijska priopćenja koja proizvode političke potrese. Onog trenutka kada sigurnosna procjena postane javni politički dokument, ona prestaje biti samo sigurnosna procjena i postaje politička poruka.
A onda je stigao i odgovor u prepoznatljivom Vučićevom stilu: “Nisam se uplašio.”
U međuvremenu je postalo jasno što se dogodilo na tivatskom aerodromu. Osamdeset i sedam državljana Srbije koji su doputovali čarter letom Air Srbije vraćeni su u Beograd nakon što su crnogorske sigurnosne službe procijenile da njihovo prisustvo predstavlja sigurnosni rizik uoči samita.
Prema informacijama koje su se pojavile u javnosti, postojala je sumnja da je cilj bio iskoristiti prisutnost visokih europskih dužnosnika kako bi se Crna Gora prikazala kao država koja ne kontrolira vlastiti teritorij, granice i sigurnosni sustav. Let je, prema
medijskim navodima, zakupila turistička agencija “Happy Travel” iz Bijeljine. I to je detalj koji cijelu priču čini još zanimljivijom.
Ako je sve točno, odgovor crnogorske Agencije za nacionalnu sigurnost bio je brz i učinkovit. Aktiviran je kontraobavještajni mehanizam, spuštena je rampa na tivatskoj pisti, a javno je objavljen i popis vraćenih putnika. Upravo je to možda bio najvažniji potez jer je drastično suzio prostor za naknadne manipulacije, spinove i konstrukcije o tome tko je zapravo bio u avionu. Mediji su objavili i fotografije. I bez puno rasprave i natezanja poslani su kući da im se ne zadržavaju u državi i naprave još tko zna kakve probleme.
No ovdje se pojavljuje pitanje koje cijelu operaciju dovodi na rub apsurda.
Ako je doista postojala namjera izazivanja sigurnosnog ili političkog incidenta, koji je diletant zaključio da je najbolje poslati 87 ljudi jednim čarter letom, na isto mjesto, u isto vrijeme, pod povećanim nadzorom domaćih, europskih i međunarodnih sigurnosnih službi? Ozbiljne operacije ne izgledaju tako. Da je netko želio prikriveno djelovati, ljudi bi ulazili pojedinačno, danima ranije, redovnim linijama i preko različitih graničnih prijelaza. Slanje gotovo devedeset osoba u jednom paketu više nalikuje loše režiranom političkom performansu nego ozbiljnoj operaciji.
I upravo zato cijela situacija ostavlja dojam nečega što se može opisati kao političko samoubojstvo iz zasjede.
Najzanimljiviji dio priopćenja BIA-e zapravo nije ni predsjednik Srbije ni zabrana ulaska državljana Srbije. Najzanimljiviji trenutak je javno uvođenje imena Radoja Zvicera u cijelu priču. Jer kada jedna državna sigurnosna služba javno tvrdi da se vođa Kavačkog klana nalazi na teritoriju druge države, tada zapravo šalje jednu od dvije poruke. Ili raspolaže vrlo ozbiljnim obavještajnim podacima koje institucije te države ne koriste.
Ili ulazi na teren političkog pritiska i javnog prozivanja.
Ako je cilj bio pokazati odlučnost, rezultat bi mogao biti upravo suprotan. Ako je cilj bio poslati upozorenje, ono je poslano svima. Ako je cilj bio zaštititi politički autoritet, postoji ozbiljna opasnost da se pretvori u vlastitu suprotnost. Jer BIA nije reagirala prije leta. Nije reagirala prije zabrane ulaska. Nije reagirala prije nego što su putnici vraćeni.
Reagirala je nakon što je avion vraćen u Beograd.
U politici postoji jedno staro pravilo: kada protivnika pokušavate prikazati nesposobnim ili opasnim, morate biti potpuno sigurni da javnost neće prvo postaviti pitanje o vašim motivima. U suprotnom, umjesto da protivnika dovedete u problem, sami ulazite u zasjedu koju ste postavili.
I zato ovo nije priča o jednom letu za Tivat. Ovo je priča o pogrešnoj procjeni.
Još preciznije, ovo je priča o tome kako je Aleksandar Vučić uspio srušiti vlastiti plan i san političkog izlaska na crnogorsko more.
Umjesto fotografija s europskim čelnicima, poruka o regionalnom liderstvu i demonstracije političkog utjecaja Srbije, ostali su priopćenja o kriminalnim klanovima, sigurnosnim prijetnjama i objašnjenja zašto nije došao.
Jer kada pošaljete avion pun ljudi koje susjedna država smatra sigurnosnim problemom na skup pod zaštitom europskih sigurnosnih službi, a očekujete da to nitko neće primijetiti, tada niste pokazali snagu. Zato ova epizoda danas mnogo više nalikuje političkom samoubojstvu iz zasjede nego demonstraciji državničke moći.
Ako je cilj bio poniziti Crnu Goru, rezultat je ispao obrnut. Crna Gora održavava samit, europski dužnosnici su došli, sigurnosne službe odradile su svoj posao, a Vučić…
