Službene brojke kažu da Hrvatska raste – BDP je veći, plaće rastu, nezaposlenost je rekordno niska. No kad se pogleda život prosječnog građanina, osjećaj blagostanja jednostavno ne postoji. Sve je skuplje: hrana, najam, energija i usluge. Ljudi rade više, ali teško žive.
Rast koji ne stiže do džepa
Iako nominalne plaće rastu, inflacija je pojela većinu tog povećanja. Kupovna moć građana stagnira, a razlika između bogatih i siromašnih sve je veća. Hrvatska postaje zemlja u kojoj se preživljava od plaće do plaće, unatoč ‘rastoj’ ekonomiji.
Cijene stanova i životni standard
Cijene stanova i dalje ruše rekorde. Stan od 60 kvadrata u Zagrebu ili Splitu za većinu je obitelji nedostižan san. Mladi odlaze jer ne vide budućnost – ne zato što nema posla, nego zato što se od plaće ne može normalno živjeti.
Uvoz radne snage i odlazak domaćih
Broj stranih radnika u Hrvatskoj nikad nije bio veći. Istodobno, tisuće mladih Hrvata i dalje odlaze u inozemstvo. Zemlja se suočava s paradoksom – radnih mjesta ima, ali nema tko raditi. Bez ozbiljne demografske i stambene politike, taj će problem samo rasti.
Što treba mijenjati
Hrvatska mora usmjeriti politiku prema stvaranju vrijednosti – industriji, inovacijama i poljoprivredi. Država mora biti manja, učinkovitija i pravednija prema onima koji stvarno rade. Bez toga, rast će i dalje postojati samo na papiru, dok će građani osjećati sve veći pritisak svakodnevnog života.
Hrvatska ima priliku – ali samo ako napokon počne raditi u interesu svojih građana, a ne brojki u izvješćima. Vrijeme za promjene nije sutra, nego danas.
