Sveti Josip za mnoge nije samo zaštitnik u vjeri, nego i simbol onoga što društvo želi biti, a to je stabilno, odgovorno i usmjereno na zajedništvo.
Blagdan svetog Josipa, koji se slavi 19. ožujka, jedan je od najvažnijih vjerskih datuma u Hrvatskoj, ali i dan koji nosi snažnu povijesnu i identitetsku poruku. Naime, upravo je sveti Josip službeni nebeski zaštitnik Hrvatske, što je Hrvatski sabor jednoglasno proglasio još u lipnju 1687. godine, na poticaj zagrebačkog biskupa Martina Borkovića.
Ta odluka donesena je u iznimno teškom povijesnom trenutku, u vrijeme stalne prijetnje Osmanskog Carstva. U takvim okolnostima, hrvatski je narod u svetom Josipu prepoznao simbol zaštite, sigurnosti i očuvanja zaštitnika koji ne djeluje snagom oružja, nego vjerom i postojanošću. Kao trajan spomen na tu odluku, 14. srpnja 2008., na ulazu u Hrvatski sabor postavljen je reljef sv. Josipa, rad kipara Šime Vulasa.
Sveti Josip u kršćanskoj tradiciji zauzima posebno mjesto kao zaručnik Blažene Djevice Marije i Isusov poočim, ali i kao zaštitnik Crkve i obitelji. Ono što ga čini bliskim vjernicima jest njegova jednostavnost, u evanđeljima ne govori mnogo, ali njegova djela govore dovoljno. On je simbol odgovornosti, rada i tihe snage koja ne traži priznanje, ali nosi najveći teret.
Upravo su te vrijednosti duboko ukorijenjene u hrvatskom društvu. Zato sveti Josip nije samo religijski lik, nego i snažan kulturni simbol. Njegov blagdan obilježava se diljem zemlje, a posebno mjesto ima u Nacionalnom svetištu svetog Josipa u Karlovcu, gdje se svake godine okuplja velik broj vjernika.
U vremenu koje često nagrađuje glasnoću i vidljivost, lik svetog Josipa podsjeća na drukčiji model snage, onaj koji se temelji na odgovornosti, obitelji i ustrajnosti. Možda upravo zato njegova popularnost među Hrvatima ne slabi, nego traje stoljećima.
Jer sveti Josip za mnoge nije samo zaštitnik u vjeri, nego i simbol onoga što društvo želi biti, a to je stabilno, odgovorno i usmjereno na zajedništvo.
Sveti Josip, među ostalim, zaštitnik je Crkve, obitelji, očeva, bolesnika, umirućih, radnika, stolara i tesara.
