Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je kako Srbija mora biti spremna na sve scenarije, ustvrdivši da, kako je rekao, „neki u regiji jedva čekaju napasti Srbiju“, pri čemu je u kontekstu sigurnosnih napetosti spomenuo Hrvatsku i Albaniju.
Izjava je došla u trenutku kada se ponovno raspravlja o nabavi kineskog protuzračnog raketnog sustava FK-3, koji je Srbija preuzela prije nekoliko godina. Riječ je o modernom sustavu protuzračne obrane srednjeg dometa koji je izazvao veliku pozornost sigurnosnih analitičara jer predstavlja jednu od prvih većih isporuka kineske vojne tehnologije u Europi.
Uz raketni sustav FK-3, Srbija je u prethodnim godinama nabavila i kineske borbene dronove CH-92A, čime je dodatno ojačala svoje protuzračne i nadzorne kapacitete. Srbija i sa Kineskom vojskom održava vojne vježbe o kojima smo nekoliko puta pisali na portalu narodno.hr
Vučićeva izjava pojavila se u političkom kontekstu rasprava o jačanju vojnih kapaciteta u jugoistočnoj Europi, ali i sve češćim političkim reakcijama između država u regiji.
U sigurnosnom smislu geopolitički okvir u regiji jasno je definiran. Hrvatska i Albanija članice su NATO saveza, dok Srbija vodi politiku vojne neutralnosti.
Zbog toga sigurnosni stručnjaci vezani za našu redakciju smatraju kako izjave o mogućem napadu predstavljaju prije svega političku retoriku, a ne procjenu stvarne vojne prijetnje.
Svaki eventualni sukob između Srbije i države članice NATO-a automatski bi imao širi međunarodni sigurnosni kontekst, što takav scenarij čini vrlo malo vjerojatnim.
Regionalna utrka u naoružanju započela je dolaskom učenika Šešelja
Posljednjih godina vidljivo je povećanje ulaganja u obranu u jugoistočnoj Europi. Hrvatska provodi modernizaciju Oružanih snaga, uključujući nabavu višenamjenskih borbenih zrakoplova Rafale, dok Srbija paralelno razvija vlastite vojne kapacitete i nabavlja opremu iz različitih izvora.
Takvi potezi često izazivaju političke reakcije i međusobne optužbe, iako većina sigurnosnih analitičara ističe da trenutačno ne postoje realni pokazatelji neposredne vojne prijetnje među državama regije.
Političko nazadna poruka u osjetljivom regionalnom trenutku
Izjave o sigurnosnim prijetnjama često imaju i širi politički kontekst. Analitičari upozoravaju da se takve poruke nerijetko koriste za unutarnju političku mobilizaciju, ali i za jačanje pregovaračke pozicije države u međunarodnim odnosima.
U trenutku kada su sigurnosna pitanja ponovno u središtu europske politike, retorika o vojnim prijetnjama i regionalnim napetostima postaje sve češći dio političkih poruka u jugoistočnoj Europi.
