Uoči početka Zimskih olimpijskih igara Milano–Cortina 2026., Ujedinjeni narodi ponovno su pozvali na poštovanje olimpijskog primirja, drevne tradicije koja simbolizira prekid neprijateljstava tijekom održavanja igara. Rezoluciju kojom se predlaže 52-dnevno globalno primirje podržalo je 118 država članica, no stvarni odjek tog poziva zasad je gotovo nevidljiv. Ratovi i oružani sukobi diljem svijeta nastavljaju se bez znakova smirivanja.
Olimpijsko primirje kroz povijest je imalo simboličnu, ali i diplomatsku težinu. Ipak, današnja geopolitička realnost pokazuje koliko su takvi apeli daleko od konkretne provedbe. U Ukrajini se nastavljaju intenzivne borbe, u Pojasu Gaze humanitarna situacija ostaje iznimno teška, dok se u Sudanu sukob pretvara u dugotrajnu destabilizaciju s golemim civilnim žrtvama. Upravo u tom kontekstu UN-ov poziv dobiva na simbolici, ali gubi na realnom učinku.
Dio diplomata upozorava da je sve teže uspostaviti čak i privremene humanitarne prekide vatre, a kamoli šire primirje. Velike sile, umjesto da djeluju koordinirano, sve češće djeluju kroz blokovske podjele, što dodatno otežava međunarodne napore za deeskalaciju. Olimpijske igre, koje bi trebale biti prostor zajedništva i mira, tako se otvaraju u sjeni globalne nesigurnosti.
Unatoč tomu, UN i dio europskih država i dalje inzistiraju da je svaka inicijativa za smanjenje nasilja vrijedna pokušaja. Čak i ako ne dovede do potpunog prekida sukoba, diplomatski pritisak i simbolika mogu otvoriti prostor za humanitarne koridore, razmjenu zarobljenika i zaštitu civila. No, bez političke volje glavnih aktera na bojištima, olimpijsko primirje ostaje prije svega moralni apel svijetu koji sve češće zaboravlja jezik mira.
