Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pravomoćno je potvrdio presudu kojom je Branimir Glavaš osuđen na sedam godina zatvora zbog ratnog zločina nad osječkim srpskim civilima 1991. godine. Time je jedan od najdužih i najpraćenijih sudskih postupaka u novijoj hrvatskoj povijesti dobio svoj pravosudni epilog.
Uz Glavaša, pravomoćno su osuđeni i njegovi suoptuženici. Gordana Getoš Magdić dobila je četiri godine zatvora, dok su Dino Kontić i Zdravko Dragić osuđeni na po tri godine zatvora.
Riječ je o slučaju poznatom pod nazivom „Selotejp“, koji se odnosi na zločine počinjene nad civilima u Osijeku tijekom 1991. godine, u vrijeme najtežih ratnih događanja na istoku Hrvatske.
Postupak koji je trajao više od dvadeset godina obilježili su brojni sudski obrati. Prve osuđujuće presude donesene su još 2009. godine, no Ustavni sud ih je 2015. ukinuo te naložio novo suđenje. Nakon ponovljenog postupka Županijski sud u Zagrebu 2023. godine ponovno je donio osuđujuću presudu, koju je sada potvrdio i Visoki kazneni sud.
Odluka predstavlja završetak jednog od pravno najsloženijih procesa vezanih uz ratne zločine počinjene tijekom Domovinskog rata. Istodobno ponovno otvara rasprave o sporosti hrvatskog pravosuđa, budući da je od počinjenja zločina do pravomoćne presude prošlo više od 34 godine.
Slučaj Glavaš godinama je imao i snažnu političku dimenziju. Kao jedan od najistaknutijih ratnih i političkih aktera u Slavoniji i Baranji tijekom 1990-ih, Glavaš je desetljećima bio prisutan u hrvatskom političkom životu, zbog čega je proces izazivao veliku pozornost javnosti.
Pravomoćna presuda ne mijenja činjenicu da je Hrvatska bila žrtva velikosrpske agresije i da je Domovinski rat bio obrambeni i oslobodilački rat. Međutim, hrvatsko pravosuđe ovom je odlukom još jednom potvrdilo načelo da pojedinačni ratni zločini, bez obzira na okolnosti rata ili položaj počinitelja, ne zastarijevaju i podliježu sudskom procesuiranju.
Upravo zato ova presuda nadilazi sudbinu jednog čovjeka. Ona predstavlja važan test vjerodostojnosti pravosuđa, ali i podsjetnik da suočavanje s ratnim zločinima ostaje jedna od trajnih obveza svake demokratske države.
Predstavljen je još jedan dokaz da odgovaraju oni koji su sudjelovali u obrani RH, a oni drugi koji su raketirali, ubijali, silovali i protjerivali nisu odgovarali .
Hoće li nakon presude Glavašu jednako tako odgovarati i članovi agresorske vojske!?
