Ako se uzme u obzir da uskrsnice ili božićnice isplaćuje oko 80 do 90 gradova te velik broj općina, uz prosječne iznose od 40 do 100 eura po korisniku, procjenjuje se da lokalne samouprave u Hrvatskoj za te blagdanske naknade godišnje izdvajaju najmanje između 30 i 60 milijuna eura.
Uoči svakog Uskrsa u Hrvatskoj ponavlja se ista vijest: gradovi i općine počinju isplaćivati uskrsnice umirovljenicima. Za neke je to lijepa blagdanska gesta, za druge simbol kratkotrajne pomoći koja ne rješava stvarni problem niskih mirovina.
Uskrsnice su u pravilu jednokratne novčane ili robne naknade koje umirovljenici dobivaju neposredno prije blagdana. Najčešće ih isplaćuju lokalne jedinice, gradovi i općine, a pravo na njih najčešće imaju umirovljenici s nižim primanjima. Zato mnoge lokalne samouprave uvode cenzuse pa uskrsnicu mogu dobiti samo oni čija mirovina ne prelazi određeni iznos.
U nekim sredinama uz novac dijele se i poklon-paketi s osnovnim namirnicama: uljem, brašnom, šećerom, kavom ili slatkišima. Time se nastoji barem malo olakšati nabavka za blagdanski stol starijim građanima koji često žive s vrlo skromnim prihodima.
Za mnoge umirovljenike ta pomoć ima i simboličnu vrijednost. Ona znači da ih se netko sjetio u vrijeme blagdana. Ipak, svake godine ponovno se otvara isto pitanje: je li uskrsnica znak društvene brige ili tek kratkotrajna utjeha u sustavu u kojem su mirovine među nižima u Europskoj uniji?
Zanimljivo je da u većini država Europske unije ne postoji običaj posebnih uskrsnica za umirovljenike. Razlog nije nedostatak solidarnosti, nego drugačiji način organizacije mirovinskog sustava.
Primjerice, u Austriji i Njemačkoj umirovljenici dobivaju dodatne mirovinske isplate tijekom godine, poznate kao 13. i 14. mirovina. One su dio sustava i ne smatraju se socijalnom pomoći, nego redovitim dodatkom mirovini. U Italiji postoji sličan model s tzv. trinaestom mirovinom koja se isplaćuje krajem godine.
Slovenija ima godišnji dodatak na mirovinu koji ovisi o visini primanja i najčešće se isplaćuje ljeti. U Francuskoj i skandinavskim zemljama nema posebnih blagdanskih dodataka, ali su mirovine u pravilu više, a socijalni sustavi nude različite stalne potpore poput dodataka za stanovanje ili energetskih subvencija.
Zbog toga je razlika između Hrvatske i mnogih zapadnoeuropskih zemalja prije svega sustavna. Dok u Hrvatskoj i dijelu srednje Europe lokalne vlasti kroz uskrsnice i božićnice pokušavaju ublažiti socijalne razlike, u razvijenijim sustavima veći dio te sigurnosti već je ugrađen u redovne mirovine.
U Hrvatskoj ne postoji jedinstveni službeni podatak koliko gradovi i općine ukupno izdvoje za uskrsnice i božićnice jer je riječ o lokalnim socijalnim mjerama koje svaka jedinica vodi u vlastitom proračunu. Međutim, na temelju analiza proračuna i podataka iz pojedinih gradova može se napraviti okvirna procjena. Ako se uzme u obzir da uskrsnice ili božićnice isplaćuje oko 80 do 90 gradova te velik broj općina, uz prosječne iznose od 40 do 100 eura po korisniku, procjenjuje se da lokalne samouprave u Hrvatskoj za te blagdanske naknade godišnje izdvajaju najmanje između 30 i 60 milijuna eura. Budući da iznosi i broj korisnika znatno variraju od
sredine do sredine, riječ je o procjeni, ali ona pokazuje da uskrsnice i božićnice predstavljaju značajan dio lokalnih socijalnih programa, iako ne postoji objedinjena državna statistika koja bi dala točan ukupni iznos.
