Sidecar, bočna prikolica za motocikl, jedan je od onih izuma koji su obilježili rane dane motorizacije, a danas imaju gotovo legendaran status u svijetu auto-moto povijesti. Iako se često doživljava kao simpatičan dodatak motociklu, sidecar je nastao iz vrlo praktične potrebe i imao je važnu ulogu u razvoju mobilnosti, vojske i svakodnevnog prijevoza.
Početci sidecara sežu na sam kraj 19. stoljeća. Prvi zabilježeni patent za motociklističku prikolicu datira iz 1893. godine, a pripisuje se francuskom proizvođaču De Dion-Bouton. U to vrijeme motocikli su bili slabi, ceste loše, a automobili rijetki i skupi. Sidecar je omogućio prijevoz putnika ili tereta bez potrebe za kupnjom automobila, čime je motocikl postao daleko korisnije vozilo. Rani sidecari često su nalikovali malim kočijama pričvršćenima uz motocikl, s jednostavnom konstrukcijom i minimalnom zaštitom od vremenskih uvjeta.
Pravi procvat sidecara dolazi u prvim desetljećima 20. stoljeća. Kako su motocikli postajali snažniji i pouzdaniji, sidecar se sve više koristio za obiteljski prijevoz, poštanske službe i komercijalne svrhe. Posebno je važnu ulogu imao tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata. Vojske su brzo prepoznale prednosti kombinacije motocikla i sidecara. Takva vozila bila su brza, okretna i jeftina za održavanje. Njemački BMW R75 i Zündapp KS 750, kao i sovjetski modeli koji su kasnije inspirirali Ural i Dnepr, postali su ikone ratne mehanizacije, često opremljeni pogonom na bočni kotač i mitraljezom.
Nakon Drugog svjetskog rata, sidecar postupno gubi popularnost u civilnoj upotrebi. Razlog je jednostavan: automobili postaju pristupačniji, udobniji i sigurniji, dok motocikli sve više evoluiraju u vozila za užitak i sport. Ipak, u nekim dijelovima svijeta, posebice u Istočnoj Europi i Sovjetskom Savezu, sidecari ostaju prisutni desetljećima zbog robusnosti i loših cestovnih uvjeta. Ural, kao jedan od najpoznatijih proizvođača, nastavlja proizvodnju sidecara sve do danas, s modelima koji su modernizirani, ali i dalje vjerni originalnoj filozofiji.
Danas sidecar više nije nužnost, već svjestan izbor. Privlači entuzijaste koji cijene drugačije iskustvo vožnje, mehaničku jednostavnost i povijesni šarm. Vožnja sa sidecarom zahtijeva posebne vještine jer se motocikl ponaša potpuno drugačije nego klasični dvokotač. Upravo ta zahtjevnost, zajedno s bogatom poviješću, čini sidecar jedinstvenim dijelom moto-kulture.
Sidecar nije bio vezan samo uz cestu i praktičnu upotrebu, već je vrlo rano pronašao mjesto i u moto sportu. Utrke sa sidecarima pojavile su se već početkom 20. stoljeća i brzo postale poseban oblik natjecanja koji je tražio savršenu suradnju vozača i suvozača. Suvozač je imao ključnu ulogu jer je pomicanjem tijela održavao ravnotežu motocikla u zavojima, što je ovu disciplinu činilo iznimno zahtjevnom i atraktivnom.
Najpoznatije natjecanje je Svjetsko prvenstvo u sidecar utrkama pod okriljem FIM-a, koje se održava od 1949. godine. Sidecari su godinama bili sastavni dio programa na legendarnim utrkama poput Isle of Man TT-a, gdje su stekli kultni status zbog brzine i rizika. Iako danas nisu u središtu pažnje, sidecar utrke i dalje imaju vjernu publiku i ostaju jedna od najposebnijih disciplina u svijetu motociklizma.
