Nesanica je postala jedan od najčešćih, ali i najpodcjenjenijih poremećaja modernog života. Dok se često doživljava kao prolazna neugodnost nakon stresnog dana, međunarodna istraživanja ukazuju da je riječ o kroničnom stanju koje snažno utječe na zdravlje, raspoloženje i produktivnost. Procjenjuje se da između 10 i 30 posto odraslih ima dugotrajne smetnje spavanja, dok povremene epizode pogađaju i više od 40 posto populacije.
U stručnoj literaturi nesanica se definira kroz poteškoće usnivanja, česta buđenja, prerano jutarnje buđenje ili osjećaj neosvježavajućeg sna. Važan kriterij je i taj da se poremećaj javlja unatoč dovoljno vremena i prilike za spavanje.
Iako se simptomi primarno pojavljuju noću, najveći teret osjeća se tijekom dana. Dugotrajna nesanica povezuje se s kroničnim umorom, padom koncentracije, slabijim pamćenjem, razdražljivošću i smanjenom radnom učinkovitosti. Osobe koje godinama pate od nesanice često razvijaju i osjećaj bespomoćnosti, što dodatno otežava rješavanje problema.
Uzroci nesanice složeni su i najčešće multifaktorijalni. Stručnjaci ih dijele na tri skupine: predisponirajuće, provocirajuće i održavajuće čimbenike. Predisponirajući čimbenici uključuju genetiku, sklonost anksioznosti i određene biološke karakteristike. Provocirajući čimbenici najčešće su stresni događaji poput bolesti, gubitka posla, prekida veze ili naglih promjena životnih okolnosti. Održavajući čimbenici ključni su za razvoj kronične nesanice – to su neredovit ritam spavanja, učestalo korištenje mobitela i računala prije spavanja, pretjerano razmišljanje u krevetu te izbjegavanje odlaska na počinak zbog straha od još jedne neprospavane noći.
Posljedice nesanice ne ograničavaju se samo na psihičko stanje. Brojna istraživanja upućuju na povezanost s povišenim krvnim tlakom, povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, poremećajima regulacije glukoze, slabljenjem imunološkog sustava i većom osjetljivošću na infekcije. Zbog toga sve više stručnjaka upozorava da nesanica nije samo simptom, nego ozbiljan poremećaj koji zahtijeva pravodobno prepoznavanje i liječenje.
U suvremenim smjernicama jasno se ističe da prva linija terapije nije lijek nego kognitivno-bihevioralna terapija za nesanicu (CBT-I). Ona obuhvaća regulaciju rasporeda spavanja, kontrolu stimulansa, rad na misaonim obrascima te uspostavljanje zdrave i stabilne rutine. Tek kada se pokaže da takav pristup ne daje rezultate, uvode se kratkotrajne farmakološke mjere pod stručnim nadzorom. Uz to, sve je više istraživanja usmjereno na digitalne terapijske platforme i individualizirani pristup.
Nesanica je, po svemu sudeći, mnogo više od noćnog problema. Ona tiho oblikuje kvalitetu života, zdravlje i odnose. Zato stručnjaci poručuju: prepoznavanje, razumijevanje i pravovremeno djelovanje ključni su koraci prema povratku normalnog sna.
