Nije svako putovanje bijeg od svakodnevice. Ona zimska putovanja često su potraga za tišinom i za prostorom u kojem misli ponovno imaju težinu. Hrvatska zimi u svojoj prirodi pokazuje upravo to lice. Ogoljeno, smireno i iskreno. Bez kulisa, bez gužve i bez potrebe da se ikome dokazuje.
Kad snijeg prekrije Plitvička jezera, krajolik se mijenja iz temelja. Nema šarenila, nema vreve, ostaje samo ritam vode koja se ledi i polako probija kroz stijene. Hodanje drvenim stazama tada više podsjeća na tiho promatranje nego na razgledavanje. Ljudi se spontano stišaju, kao da osjećaju da priroda više ne trpi suvišne riječi.
U Gorskom kotaru zima nema razgledničku mekoću. Ovdje je stvarna, tvrda i poštena. Snijeg ostaje danima prisutan, ceste su prazne, a šume guste i tihe. Putovanja u ovaj kraj nisu za nestrpljive. Ovdje se dolazi zbog jednog pogleda s vidikovca, jedne staze kroz snijeg, jedne noći pod zvijezdama koje su u gradovima odavno izblijedjele.
Na istoku zemlje, Papuk nudi drukčiji zimski osjećaj. Nema velikih visina ni dramatičnih stijena, ali ima širinu pogleda i mir. Šume bez lišća, blage uzvisine i tihi potoci stvaraju prostor za sporu šetnju i tiho promišljanje. Putnik ovdje ne dolazi skupljati prizore, nego mir koji ostaje i nakon povratka.
Posebno mjesto na zimskoj karti prirode ima Kopački rit. Dok sve djeluje zamrznuto, život ovdje i dalje traje svojim ritmom. Trske šušte pod injem, neke ptice ostaju vjerne svojim staništima, a magla iznad kanala stvara prizore koji izgledaju kao da nisu s ovoga vremena. Zima u ritovima nema bjelinu planine, ali ima duboku tišinu i osjećaj da se promatra nešto iskonsko. Jedinstven je rit i drugi bi ga htjeli ali ga nemaju.
Za one koji traže ozbiljniji dodir s planinom, Risnjak zimi traži ,,poštovanje”. Snijeg ovdje nije dekor, nego okolnost. Svaki korak ima svoju težinu, svaka odluka svoju odgovornost. Upravo zato doživljaj ostaje snažniji i dulje prisutan.
No Hrvatska zimi nije samo u svojim poznatim imenima. Iza glavnih ruta skrivaju se sela bez turističkih oznaka, šume bez staza u vodičima, vidikovci bez dronova i publike. Upravo takva mjesta često nude najsnažniji osjećaj otkrića. Istražite i destinacije koje nisu razvikane. Ondje gdje nema gužve, često je najviše života. Otkrivajmo Hrvatsku zajedno, polako i bez žurbe.
Zimska putovanja hrvatskom prirodom ne nude brze impresije. Ona djeluju sporo, tiho i bez reklame. U vremenu kada je sve postalo potrošno i ubrzano, ta sporost postaje najveća vrijednost RH. U njoj se putovanje ponovno vraća onome što je oduvijek bilo u svojoj srži.
