Uoči polufinala Europskog rukometnog prvenstva hrvatska reprezentacija suočava se s protivnikom na terenu, ali i s problemom koji nema veze sa sportom. Izbornik Dagur Sigurdsson javno je progovorio o tretmanu koji njegova momčad ima na ovom prvenstvu i poruka je bila jasna – ovakva organizacija je sramotna.
Sigurdsson je vrhunski sportski stručnjak koji nije rođen u Hrvatskoj, ali koji danas vodi hrvatske reprezentativce i s njima dijeli svaki napor, nije govorio u afektu nego argumentirano i konkretno. Hrvatska je, nakon niza iznimno zahtjevnih utakmica, morala putovati satima umjesto da se odmara i priprema za ključni susret turnira. U vrhunskom sportu to nije tehnički detalj, nego ozbiljan udar na fizičku spremnost i oporavak igrača.
Izbornik je na konferenciji otvoreno rekao:
„Ovo je potvrda da EHF ne brine o momčadima i igračima. Oni su kao fast food kompanija, samo žele prodati i napraviti show. Ovo je sramotno.”
Time je izrekao ono što je vidljivo svakome tko prati turnir. Raspored, logistika i uvjeti nisu jednaki za sve. Neke reprezentacije imale su više vremena za odmor i stabilnije uvjete pripreme, dok je hrvatska momčad u završnicu ušla uz dodatno iscrpljivanje izvan terena.
Ovdje više nije riječ o emocijama navijača ni o klasičnom sportskom nezadovoljstvu. Govori izbornik reprezentacije koja je među četiri najbolje u Europi. Kada on javno kaže da se igrače ne štiti i da se sport podređuje organizacijskom spektaklu, to je ozbiljno upozorenje.
Hrvatska će, kao i uvijek, odgovoriti na parketu. No ostaje činjenica da vrhunski sport ne može počivati na logici u kojoj su igrači sporedna stvar, a televizijski dojam glavna vrijednost. Profesionalni sport traži profesionalne uvjete. Sve manje od toga otvara pitanje ravnopravnosti natjecanja.
Riječi Dagura Sigurdssona zato nisu ispadi. One su upozorenje da je granica pređena.
