Rat nikada nije rješenje. Rat je priznanje da smo kao ljudi zakazali i da smo i dalje zaostali.
Možemo ga pakirati u velike riječi, u obranu, u sigurnost, u preventivu, u nacionalni interes. Možemo ga objašnjavati kartama, analizama i studijima moći. Ali kad se makne dim s bojišta, ostaje samo jedno: mrtvi ljudi, razrušeni domovi i generacije koje će živjeti s traumom.
Danas gledamo Iran. Jučer smo gledali Ukrajinu. Prije toga Irak, Siriju, Libiju, Afganistan. Mi smo ga živjeli. Svaki put ista logika: “ovo je nužno”, “ovo je zadnje”, “ovo će donijeti stabilnost”. A stabilnost nikada ne dođe. Dođe samo nova nestabilnost.
Rat možda promijeni granice. Možda sruši režime. Možda ukloni jednog vođu. Ali nikada ne ukloni mržnju kojom su mnogi zadojeni. Nikada ne ukloni strah. Nikada ne ukloni osjećaj poniženja koji kasnije rađa novi sukob.
U ratu nitko stvarno ne pobjeđuje. Pobjednici broje teritorij. Gubitnici broje grobove. A obični ljudi svi oni koji nisu donosili odluke plaćaju krvavu cijenu.
Iran danas nije samo geopolitička priča. To su majke koje ne znaju hoće li im se sin vratiti. To su djeca koja će odrastati uz sirene i eksplozije. To su ljudi koji nisu odlučivali ni o sankcijama, ni o projektilima, ni o strateškim interesima.
Rat ne donosi dobro jer uništava ono najvažnije, a to je povjerenje među ljudima. A bez povjerenja nema društva, nema tržišta, nema stabilnosti. Sve ostaje na sili. A sila uvijek traži novu silu.
Možda će netko reći da je rat ponekad “nužan”. Možda će reći da je obrana legitimna. I to je istina. Ali čak i kada je obrana opravdana, rat ostaje bolna tragedija, a ne slavlje kojemu se ipak vesele samo ratni profiteri.
Domovinski rat nas je naučio jednu stvar: mir je najveća vrijednost. I zato oni koji su osjetili rat na vlastitoj koži nikada ga ne prizivaju i ne žele ga.
Ali..
Danas svijet opet govori jezikom oružja. A ja vjerujem da je to najprimitivniji jezik koji imamo.
Shvatimo da napredak nije u jačini projektila. Napredak je u sposobnosti da sukob spriječimo prije nego što počne.
Rat je uvijek poraz čovjeka.
I to vrijedi za Iran.
I za bilo koju točku na karti svijeta.
