Nakon smrti iranskog vrhovnog vođe Alija Hamneija Iran se suočava s ključnim pitanjem političke stabilnosti u trenutku otvorenog rata.
Iranski ustav propisuje da Skupština stručnjaka, tijelo od 88 klerika, mora u najkraćem roku izabrati novog vrhovnog vođu. Rok nije precizno određen, no proces mora biti brz kako bi se očuvala institucionalna stabilnost piše Iran International.
Do izbora novog vođe formirano je privremeno tročlano vijeće koje čine predsjednik Masud Pezeškijan, čelnik pravosuđa Gholam-Hosein Mohseni-Ejei i konzervativni klerik Alireza Arafi. Vijeće privremeno preuzima ovlasti vrhovnog zapovjednika oružanih snaga i nadzor nad sigurnosnim aparatom.
Vrhovni vođa u Iranu ima iznimno široke ovlasti. Imenjuje čelnika pravosuđa, određuje strateške smjernice države i vrhovni je zapovjednik vojske i Revolucionarne garde.
Iako je formalno nadležna Skupština stručnjaka, stvarna politička težina leži u sigurnosnom aparatu, prije svega u Islamskoj revolucionarnoj gardi. Zapovjednici IRGC-a i sigurnosne strukture smatraju se ključnim čimbenikom u postizanju konsenzusa unutar elite.
Među mogućim nasljednicima spominje se Mojtaba Hamnei, sin preminulog vođe, koji navodno ima snažne veze sa sigurnosnim krugovima. U igri je i Alireza Arafi, član privremenog vijeća i osoba s jakim institucionalnim uporištem.
Kao potencijalno simbolički snažna figura navodi se Hasan Homeini, unuk osnivača Islamske Republike Ruholaha Homeinija, povezan s umjerenijim političkim krugovima. Spominju se i konzervativni klerici Mohammad Mehdi Mirbagheri te Mohsen Araki.
Ključno pitanje nije samo tko će biti izabran, nego hoće li Iran imenovati vođu odmah ili odgoditi odluku kako bi izbjegao koncentraciju političke moći u jednoj osobi tijekom rata.
U pozadini formalne procedure presudnu će ulogu imati dogovor sigurnosne i klerikalne elite. U trenutku regionalnog sukoba prioritet sustava nije ideološka rasprava, nego očuvanje režima i kontinuitet moći.
