Mens sana in corpore sano, stara je latinska izreka koja se u nas prevodi kao zdrav duh u zdravom tijelu, a kada govorimo o tom segmentu života tada
moram skrušeno priznati da sam godinama zanemarivao svoje tijelo uz cijelu paletu raznoraznih izgovora. Prvo moram završiti fakultet, samo da položim pravosudni ispit, kad uhodam svoj ured to mi je prva stvar, i tako dalje i tako dalje, godinu za godinom su opravdavali odgađanje svakog pokušaja za uvođenjem promjena u moj život.
Ako zanenarimo povremene neuspješne pokušaje dovođenja u formu u vidu trčanja, kretanja u teretanu sa jednom, drugom, trećom, četvrtom i petom ekipom, i pokušaje individualnog vježbanja u stilu sam u kući, opipljive sam rezultate postigao isključivo kroz dijete, a pokušao sam ih valjda sve osim nindža dijete i kokos dijete. Skidao sam i po 30 – 40 kilograma bolničkom dijetom, celer juhom, Atkinsovom dijetom, klasičnom mesnom dijetom i svim drugim oblicima mazohizma i nasilja prema vlastitom tijelu i umu, ali je i nakon najvećeg mršavljenja redovito uvijek slijedio jojo efekt pa povratak na početnu težinu, a često i preko nekoliko kilograma više od početne težine, uz onu staru narodnu, jednom se živi…
Svi mi bivši sportaši, a pogotovo ja koji sam u košarci proveo najveći dio svoga života, navikli smo uživati u ukusnoj i često nezdravoj hrani bez mjere jer bi višak unesenih kalorija potrošili na utakmicama i treninzima, ili smo se bar tako tješili, ali kad bi završili sportsku karijeru a nastavili uživati u hrani i piću bez mjere kao da i dalje naporno treniramo to bi redovito vodilo gomilanju masnih naslaga i pretilosti, uz izuzetak nekoliko bivših suigrača i prijatelja koji su naprosto genetski blagoslovljeni tako da im se višak kilograma ne bi dogodio niti kad bi jeli dvostruke porcije hrane koju sam pretjerano konzumirao.
No, sada shvaćam kako sam uz sve nebrojene pokušaje dovođenja sebe u red izgubio iz vida jednu jednostavnu a opet presudnu stvar u cijeloj priči, a to je duh ili mentalno stanje. Dakle, sve te silne godine odricanja od omiljene hrane i pića nisu imala efekta prvenstveno iz razloga što mentalno nisam bio spreman prihvatiti da mi je potrebna cjeloživotna promjena navika, kako prehrambenih tako i onih vezanih za vježbanje. Dakako da nije problem povremeno se počastiti kolačem ali to može biti jedan kolač a ne tri. Može se povremeno uzeti grickalice i brzu hranu ali ne svaki dan. Isto tako se može povremeno i popiti čašicu više ali ne u mjeri da idući dan ne funkcioniraš. Ono što mi možda i najteže pada je objektivna činjenica da bez redovite vježbe odnosno treninga u ovim godinama naprosto polagano propadaš, posebno ako radiš uredski posao kao ja.
Ali ono što je po meni na kraju najvažnije jest sačuvati svoje mentalno zdravlje, iz kojeg razloga toplo preporučam svima izbaciti iz svoga života ili bar smanjiti na minimum sve one osobe i sadržaje koji remete vaš mir, bili to energetski vampiri iz vaše najbliže okoline i/ili izloženost medijima i društvenim mrežama, i povećati boravak u prirodi koliko god vam to okolnosti dopuštaju.
Zdravi bili…
