Kako smo od borbe za kruh došli do transparenata koje nitko ne razumije?
Svakog 8. ožujka ulice naših gradova ispune se karanfilima i prosvjednim parolama. No razlika između početaka Dana žena i današnjih prosvjeda sve je veća.
Povijest ovoga dana nastala je iz vrlo konkretnih problema: dugoga radnoga vremena, niskih plaća i političke isključenosti žena. Današnji aktivizam u Hrvatskoj često ostavlja prosječnoga promatrača zbunjenim. Nakon svakog “Noćnog marša” mnogi se pitaju ne samo što se traži, nego i razumiju li sudionice poruke koje nose na transparentima.
Od tvorničkoga dima do prve borbe za prava
Međunarodni dan žena nastao je zaista u teškim okolnostima. Njegovi korijeni nalaze se u radničkim prosvjedima početkom 20. stoljeća, posebno među tekstilnim radnicama u Sjedinjenim Američkim Državama i Europi. Te žene tražile su kraće radno vrijeme, pošteniju plaću i politička prava.
Slogan “Kruh i ruže” kasnije je postao simbol borbe za radnička prava i dostojanstven život, iako nije izravno povezan s prvim prosvjedima 1908. godine.
Na konferenciji socijalističkih žena u Kopenhagenu 1910. godine njemačka aktivistica Clara Zetkin predložila je uvođenje međunarodnoga dana posvećenoga borbi za prava žena.
Već 1911. Dan se počeo obilježavati u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj. Poruka tadašnjih okupljanja bila je jasna: žene traže politička prava, pravo na rad i dostojanstven život.
Od borbe za prava do zbunjujućih poruka
U Hrvatskoj se Dan žena desetljećima obilježavao kao društveni praznik i prilika za naglašavanje važnosti žena u obitelji i društvu. Posljednjih godina pojavljuju se tzv. “Noćni marševi” koji žele dati novi politički sadržaj tom Danu.
Problem nastaje kada poruke postanu nerazumljive većini žena. Fotografija koja je nedavno kružila društvenim mrežama prikazuje djevojke s natpisima poput:
- “Ni radit ni ratovat”
- “Kontra braku, kontra sili”
Takve poruke izazivaju negativne reakcije jer zvuče odvojeno od svakodnevnih problema.
Simbolične parole imaju pravo postojati, ali učinkovitost aktivizma raste kada su zahtjevi jasni i povezani sa stvarnim životom ljudi. Poruka “ni radit” teško može dobiti podršku žene koja svakodnevno radi kako bi preživjela. Poruka “kontra braku” mnogima zvuči kao napad na instituciju braka koju i dalje mnogi vide kao temelj stabilnosti.
Utjecaj ideologije i političke pripadnosti
Dio žena na prosvjedima otvoreno se identificira kao feministkinje ili pripadnice lijevih političkih opcija. To odmah mijenja ton i središte događaja. Umjesto da Dan žena bude prilika koja okuplja sve žene oko zajedničkih, svakodnevnih problema, prisutna je snažna ideološka poruka koja može djelovati isključujuće.
Sudjelovanje politički ekstremno lijevih aktivistica pojačava osjećaj udaljenosti kod žena koje se ne prepoznaju u toj ideologiji. Dan žena tada prestaje biti dan zajedničke borbe, a postaje događaj s porukom koja ne odražava stvarne potrebe većine žena.
Čini se kako lijevi aktivizam preuzima obilježavanje Dana žena, što može marginalizirati one koje žele stvarne promjene – više dječjih vrtića, bolju zaštitu od nasilja, pristupačnu zdravstvenu skrb – bez ideoloških prefiksa. Takva dinamika stvara podjelu među ženama i otežava da Dan uistinu bude zajednički, inkluzivan i relevantan za sve.
Zašto reakcije postaju negativne
Negativni komentari na društvenim mrežama često se tumače kao mržnja prema ženama. U velikom broju slučajeva riječ je o reakciji na poruke koje djeluju apstraktno ili odvojeno od stvarnih problema.
Ljudi znaju nekoliko jednostavnih činjenica:
- žena danas ima pravo ne udati se
- nitko ne može natjerati nekoga na brak
- obvezni vojni rok za žene u Hrvatskoj ne postoji.
Zbog toga dio javnosti takve transparente doživljava kao ideološku provokaciju, a ne kao borbu za konkretna ženska prava. Kada aktivizam izgubi vezu sa stvarnim životom, gubi i podršku.
Treba li nam “dnevni marš”?
Prosvjed ima smisla kada iznese jasan zahtjev. Primjeri takvih zahtjeva uključuju:
- više mjesta u dječjim vrtićima
- bržu zaštita žena od nasilja
- dostupnije ginekološke ambulante izvan velikih gradova
- bolju potporu samohranim majkama.
Takve teme okupljaju ljude. Na takvim skupovima stajali bi i muškarci i žene jer razumiju kako bolji položaj žena znači stabilnije obitelji i zdravije društvo.
Nova ravnoteža
Ako se borba za ravnopravnost želi vratiti u središte društva, treba promijeniti pristup. Tri su stvari ključne:
1. Partnerstvo, a ne sukob
Muškarci nisu protivnici. Oni su očevi, muževi i kolege.
2. Stvarni problemi umjesto ideoloških parola
Ljude zanimaju dječji vrtići i skrb za djecu, zdravstvena zaštita i sigurnost.
3. Dijalog s institucijama
Razgovor s vlastima donosi rezultate. Parole bez cilja ne donose promjene, koliko god bile provokativne.
Dan žena u 21. stoljeću
Osmi ožujak ne treba biti dan međusobnih optužbi na društvenim mrežama. Treba postati dan koji povezuje ljude oko zajedničkih ciljeva.
Sloboda znači pravo izbora. Nitko nije obvezan na brak, majčinstvo ili određeni način života. Ali sloboda nosi i odgovornost borbe protiv problema koji pogađaju stvarne ljude.
Kada zahtjevi postanu jasni i razumljivi, podrška će se vratiti. Tada će Dan žena ponovno imati snagu koju je imao na početku – kao dan borbe za dostojanstvo rada, obitelji i života.
