Postoji jedna rečenica koja je uništila više snova nego neuspjeh.
„Ti to ne možeš.“
Ne zato što je istinita. Nego zato što joj ljudi povjeruju.
Postoji jedna zanimljiva priča o bumbaru.
Kažu da po svim pravilima ne bi trebao moći letjeti. Pretežak je, ima mala krila i sve govori da to jednostavno nije moguće.
Ali postoji jedna stvar.
Bumbar to ne zna. I zato leti.
Mi, za razliku od njega, jako dobro znamo sve što “ne možemo”.
Jer nam je to netko rekao. I ne jednom.
„To nije za tebe.“
„Prekasno je.“
„Nemaš ti to u sebi.“
I zanimljivo je kako te rečenice najčešće dolaze od ljudi koji nikada nisu napravili ništa što izlazi iz okvira prosjeka.
Ljudi koji nisu riskirali.
Koji su odustali prije nego što su i krenuli.
Ali zato imaju vrlo jasno mišljenje o tuđem životu.
Iz osobnog iskustva mogu reći da sam i sama slušala sve te rečenice.
I svaki put su napravile isto.
Na trenutak te zaustave.
Na trenutak te poljuljaju.
Na trenutak se zapitaš možda stvarno nije za mene.
Ali onda se pojavi nešto drugo.
Onaj tihi inat.
Ne onaj koji viče i dokazuje, nego onaj koji samo mirno kaže:
„Idem probati, pa što bude.“
I baš tu se stvari počnu mijenjati.
Prestaneš tražiti odobrenje.
Prestaneš objašnjavati svima što radiš.
Počneš raditi u tišini.
Ne zato što si siguran da ćeš uspjeti.
Nego zato što više ne želiš stati prije nego što si uopće krenuo.
Jer realno većina ljudi koji te pokušavaju zaustaviti ne radi to iz brige.
Radi to iz vlastitih ograničenja.
Lakše je reći drugome da ne može, nego priznati sebi da nisi pokušao.
Lakše je umanjiti tuđe snove nego suočiti se sa svojim neostvarenim.
I zato je ta rečenica toliko opasna.
Ne zato što dolazi od drugih nego zato što se s vremenom preseli u tvoju glavu.
I onda više ni ne treba nitko drugi da te zaustavi.
Zaustaviš se sam. A istina je puno jednostavnija.
Većina stvari koje želimo nije nemoguća. Samo je neugodna, nepoznata i traži hrabrost.
A to većina ljudi izbjegava.
Zato ostanu gdje jesu. Zato govore drugima da ne mogu. Zato rijetki odu dalje.
Možda neće uspjeti odmah. Možda ćeš pogriješiti. Možda ćeš pasti.
Ali barem nećeš živjeti s pitanjem:
„Što bi bilo da sam pokušao?“
Jer na kraju, nije problem u tome što ne možeš.
Problem je u tome što si povjerovao ljudima koji nisu ni pokušali.
Zato, sljedeći put kad čuješ: „Ti to ne možeš.“ Samo se sjeti jedne stvari.
Bumbar isto ne bi trebao moći letjeti.
Ali on ne razmišlja previše.
On samo – krene.
