Izrael je izveo snažan napad na iransko plinsko i petrokemijsko postrojenje South Pars, jedno od najvažnijih energetskih središta u zemlji, čime je dodatno pogoršao sukob i doveo u pitanje pokušaje postizanja primirja između SAD-a i Irana.
Izraelski ministar obrane Israel Katz potvrdio je napad na najveći petrokemijski kompleks u Iranu, ključan za proizvodnju u tom sektoru, dok je istodobno potvrđeno i ubojstvo visokog zapovjednika Revolucionarne garde. Time sukob ulazi u novu fazu u kojoj se ne gađa samo vojna infrastruktura, nego i energetski sustav države.
South Pars, koji Iran dijeli s Katarom, najveće je plinsko polje na svijetu i jedan od temelja iranske energetike. Napad na takav cilj ima daleko šire posljedice od samog vojnog aspekta.
Iran je uzvratio raketnim napadima na izraelski grad Haifu, gdje su poginule četiri osobe, dok su zemlje Perzijskog zaljeva aktivirale protuzračnu obranu zbog novih napada dronovima i projektilima.
U isto vrijeme traje diplomatska utrka. Egipat, Pakistan i Turska predložili su plan o 45-dnevnom primirju i ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca, no ni Teheran ni Washington zasad nisu odgovorili.
Američki predsjednik Donald Trump dodatno je pojačao pritisak. Zaprijetio je napadima na iransku energetsku i civilnu infrastrukturu ako se tjesnac ne otvori, uz poruku da će Iran u suprotnom „živjeti u paklu“.
Tržište već reagira. Cijena nafte Brent skočila je na oko 109 dolara po barelu, što je oko 50 posto više nego na početku sukoba, dok je promet kroz Hormuški tjesnac pao za više od 90 posto.
Ovaj sukob sada prelazi granicu klasičnog ratovanja. Gađanje energetskih postrojenja znači pokušaj dugoročnog slabljenja protivnika, dok Iran istodobno koristi Hormuški tjesnac kao strateško sredstvo pritiska na globalno tržište.
Za Hrvatsku to znači vrlo konkretne posljedice. Novi rast cijena goriva praktički je neizbježan jer svako poremećeno kretanje nafte na svjetskom tržištu izravno utječe na domaće cijene, bez obzira na Vladine mjere ograničavanja. Veći troškovi energije prelijevaju se i na cijene prijevoza, hrane i ukupnog životnog standarda.
Primirje u ovom trenutku više nije realna opcija nego politička iluzija. Sukob se širi, a energija postaje glavno oružje rata čije će posljedice osjetiti i Hrvatska.
