Komemoracija u Donjoj Gradini još jednom je otvorila pitanje koje Hrvatska predugo gura pod tepih. Dok američki izaslanik za borbu protiv antisemitizma upozorava na iskrivljavanje povijesti, u istom se prostoru bez zadrške ponovno izgovaraju brojke od 500.000 do 700.000 žrtava Jasenovca. To nije slučajno. To je politika onih koji negiraju zločine koje su činili 90-tih.
Jasenovac odavno nije samo povijesna tema. On je postao alat u regionalnim odnosima i sredstvo pritiska u međunarodnom prostoru. Upravo zato Hrvatska više nema luksuz reagirati kasno i neodlučno.
Treba reći jasno kada god dođe do Vučićevog(Šešelj) lažiranja. Zločini u Jasenovcu su činjenica. Ustaški režim počinio je teške zločine nad Srbima, Židovima, Romima i političkim protivnicima. To nije upitno i to ne smije biti predmet relativizacije. Ali broj žrtava nije stvar političkog nadmetanja .
Suvremena historiografija i relevantne institucije godinama govore o okvirno 80.000 do 100.000 ubijenih. Riječ je o brojkama koje se temelje na imenima, dokumentima i istraživanjima. Sve iznad toga pripada političkim konstrukcijama koje su nastajale u poslijeratnom razdoblju i koje se danas ponovno aktiviraju.
Problem je što Hrvatska na to ne odgovara kako treba tj. uglavnom nikako.
Šutnja se pogrešno tumači kao slabost. A svaka neizrečena reakcija ostavlja prostor da se laž ponavlja dok ne postane “činjenica”.
U politici percepcija često vrijedi više od dokumenta. I mogi su osjetili tu percepciju u Hrvatskoj od strane Srba 90-tiho i zato Hrvatska mora prestati voditi ovu temu defenzivno. Ne zato da bi umanjivala zločine, nego da bi zaštitila istinu. Jer istina je jedina legitimna pozicija.
To znači tri jednostavne stvari. Jasno priznati zločine bez ikakvih kalkulacija. Jednako jasno odbaciti manipulacije brojkama. I kontinuirano komunicirati prema međunarodnim partnerima na temelju provjerenih činjenica.
Bez toga će drugi nastaviti pisati našu povijest.
A država koja izgubi kontrolu nad vlastitom poviješću, vrlo brzo gubi i politički prostor u sadašnjosti.
Jasenovac nije mjesto za prepucavanje, ali ne smije biti ni prostor u kojem se Hrvatsku trajno opterećuje brojkama koje nemaju uporište u činjenicama jer istina nije pitanje izbora. Ona je minimum ozbiljne države koja se treba voditi na svim razinama.
