Saborski Odbor za ljudska prava i prava nacionalnih manjina upozorio je na ozbiljne propuste u sustavu podrške osobama s autizmom, ističući da ključni problemi i dalje ostaju neriješeni.
Na tematskoj sjednici o poremećajima iz spektra autizma raspravljalo se o nedostatku rane dijagnostike, neujednačenoj dostupnosti usluga, manjku stručnoga kadra te izostanku koordinirane suradnje između sustava zdravstva, obrazovanja i socijalne skrbi.
Potpredsjednica Odbora Sanja Bježančević istaknula je da je riječ o nastavku ranijih inicijativa te podsjetila da su još početkom godine Vladi Republike Hrvatske upućeni zaključci s konkretnim mjerama. Među njima su uspostava pravnoga okvira za međuresornu suradnju, formiranje multidisciplinarnih timova za ranu intervenciju i osiguravanje ravnomjerne dostupnosti usluga na području cijele Hrvatske.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić upozorio je da sustav ne funkcionira. Naglasio je da izostanak pravodobne podrške dovodi do kasne dijagnostike i propuštanja ključnoga razdoblja za razvoj djeteta. Posebno je izdvojio nedostatak stručnjaka, ponajprije edukacijskih rehabilitatora i psihijatara, te potrebu osnivanja četiri regionalna centra za autizam.
Pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić iznijela je podatak da u Hrvatskoj živi oko 7 tisuća osoba s autizmom, a broj se u posljednjih pet godina udvostručio. Upozorila je da sustav ne prati taj rast, zbog čega najveći teret i dalje snose roditelji. Naglasila je potrebu donošenja nacionalnoga plana s jasno definiranim rokovima i financiranjem.
Predstavnici Saveza udruga za autizam Hrvatske upozorili su da sustav nije cjeloživotno organiziran te da podrška nakon završetka obrazovanja za mnoge osobe praktički prestaje postojati.
Zaključak sjednice je jasan: sustav je nedorečen i nedostupan velikom broju korisnika, a ključ ostaje u jačanju međuresorne suradnje i odgovornosti institucija.
Za Hrvatsku, ovo više nije socijalno, nego razvojno pitanje. Bez pravodobne dijagnostike i kontinuirane podrške, država dugoročno gubi ljudski potencijal, a trošak neorganiziranog sustava plaćaju obitelji.
