Pjesma, pljesak i osmijesi nisu prizor koji se očekuje u središtu smrtonosne epidemije. No upravo tako zdravstveni djelatnici u gradu Mongbwalu, na sjeveroistoku Demokratske Republike Kongo, ispraćaju svakog pacijenta koji pobijedi ebolu.
Dok su medicinari pjevali i slavili, 49-godišnji Daniel Kitambala napustio je centar za liječenje nakon gotovo tri tjedna borbe s virusom. Dva uzastopna negativna testa potvrdila su ono čemu su se nadali i on i njegova obitelj – ebola je pobijeđena.
„Ta bolest je strašna. Kad sam stigao ovdje bio sam jako loše, ali Bog je velik i danas sam zdrav“, rekao je Kitambala dok su ga zdravstveni djelatnici ispraćali prema izlazu iz bolnice.
U pokrajini Ituri, koja je postala središte najnovije epidemije, potvrđeno je više od 140 smrtnih slučajeva. Stručnjaci upozoravaju da je virus vjerojatno mjesecima kružio među stanovništvom prije nego što je službeno otkriven.
Bolest nije jedini neprijatelj s kojim se liječnici bore.
Mnogi stanovnici i dalje vjeruju glasinama prema kojima ebolu uzrokuju navodna prokletstva ili da su upravo centri za liječenje razlog širenja bolesti. Takve dezinformacije dovele su i do nasilja. Krajem svibnja zapaljen je jedan od šatora za liječenje oboljelih, dok su slični napadi zabilježeni i tijekom ranijih epidemija u Kongu.
Unatoč tome, oporavci pacijenata počeli su mijenjati raspoloženje među stanovništvom.
„Od trenutka kada se prvi izliječeni pacijent vratio kući, sve više ljudi dolazi na pregled i liječenje“, kaže ravnatelj bolnice dr. Richard Lukodu.
Među oboljelima su i zdravstveni djelatnici. Najmanje pet medicinskih radnika izgubilo je život tijekom aktualne epidemije, dok se više njih još uvijek liječi.
U drugom žarištu epidemije, gradu Rwampara, liječnici se bore za živote cijelih obitelji. Među njima je i Mireille Gahindo koja se zarazila nakon što je svog 11-mjesečnog sina dovela na liječenje. Danas se i majka i dijete oporavljaju te čekaju povratak kući.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da razloga za opuštanje nema. Ključ za zaustavljanje epidemije ostaje pronalazak svih osoba koje su bile u kontaktu sa zaraženima. Mnoge od njih još uvijek nisu identificirane.
U zemlji koja je posljednjih desetljeća prošla kroz više razornih epidemija ebole, svaki izliječeni pacijent predstavlja više od medicinskog uspjeha. On postaje dokaz da bolest nije nepobjediva i da povjerenje u liječnike može spasiti živote.
