Kina ne gradi samo ceste i nebodere, nego doslovno mijenja tokove rijeka kako bi osigurala vodu za buduće generacije.
Dok se ostatak svijeta bori s nestašicom vode, Kina već više od dva desetljeća gradi jedan od najambicioznijih infrastrukturnih pothvata u povijesti čovječanstva, golemi sustav kanala, tunela i akvadukata koji mnogi nazivaju najvećom umjetnom rijekom na svijetu.
Riječ je o projektu South-to-North Water Diversion Project, pokrenutom 2002. godine s ciljem da se voda iz vodom bogatog juga preusmjeri prema sušnijem i industrijski razvijenom sjeveru zemlje, uključujući Peking i Tianjin. Tako bi 2.700 kilometara rijeke bio spas za 185 milijuna ljudi.
Projekt obuhvaća tri glavne trase, istočnu, središnju i zapadnu, te tisuće kilometara kanala, tunela i mostova. Kada bude u potpunosti dovršen, trebao bi godišnje preusmjeravati oko 44,8 milijardi kubičnih metara vode, što ga čini najvećim sustavom prijenosa vode na svijetu. Samo središnja ruta duga je više od 1.400 kilometara i velikim dijelom koristi prirodni pad terena kako bi voda tekla gotovo bez dodatnog crpljenja energije. Zahvaljujući projektu, Beijing danas značajan dio pitke vode dobiva upravo iz ovog sustava, što je smanjilo prekomjerno crpljenje podzemnih voda.
Vrijednost projekta procjenjuje se na više od 70 milijardi američkih dolara, a pojedine procjene navode i više iznose kako se gradnja nastavlja. Osim tehničkog impresivnog dosega, projekt izaziva i rasprave o ekološkim posljedicama, preseljenju stanovništva i utjecaju na riječna staništa.
Unatoč kontroverzama, kineski projekt već danas opskrbljuje desetke milijuna ljudi i smatra se jednom od najvećih hidrotehničkih intervencija u modernoj povijesti. Za mnoge inženjere to je dokaz da Kina ne gradi samo ceste i nebodere, nego doslovno mijenja tokove rijeka kako bi osigurala vodu za buduće generacije.
