SKIDALI KRIŽEVE I RUŠILI SPOMENIKE SVIM SVOJIM VOJNIM PROTIVNICIMA! TO NE PAMTI NI RUSIJA…
Jedna od najsramotnijih odluka i poteza koje su komunisti napravili gledano već i sa elementarne civilizacijske razine je bila odluka već u svibnju 1945 (18.5.), da se maknu svi grobovi i uklone sva groblja „okupatora“ i „narodnih neprijatelja“, što je obuhvatilo sva groblja talijanske, njemačke i mađarske vojske, kao i sva groblja ustaša, četnika i slovenskih domobrana. Groblja dakle svih komunističkih ideoloških protivnika su doslovno – preorana!
Odluka je faktički donesena već u jesen 1944, da se „zatre svaki trag neprijatelju“, naredbu je 1945 na jugoslavenskoj razini potpisao Aleksandar Ranković ,a na hrvatskoj razini znameniti dalmatinski partizan, tada ministar unutarnjih poslova Vicko Krstulović. Da bi se vidjela patologija komunističkog sustava treba pogledati detalje te naredbe. U Krstulovićevoj naredbi između ostaloga stoji „..treba izbrisati svaki trag zloduha fašističke vladavine, tako je potrebno da se sravne sa zemljom svi vanjski znakovi po kojima bi se razaznavalo mjesto gdje su se dizala ta groblja. Stoga ćete u povodu tih groblja postupiti ovako: ograde, zidove, plotove kao i druge predmete i sredstva trebate odstraniti. Vanjska obilježja na pojedinim grobljima, humcima…krstove, ploče, konfesijske i sve druge znakove ukloniti tako da čitava zemljišta koja su bila određena za groblja, budu – poravnata! S pojedinih grobnih humaka koji se nalaze izvan skupnog groblja i izmiješani su s drugim grobovima, dignuti vanjske znakove. Prostori na kojima su se nalazili grobovi, ne smiju se upotrebljavati za pokapanja. Taj se prostor može upotrijebiti samo kao rasadnik za bilje, ukrasno groblje i sl. Odstranjeni materijal sa grobova ne smije se raznositi, drva će se skupiti na jedno mjesto, te izbrisati netragom svaki trag i natpis i po potrebi upotrijebiti ga (misli se na drvo), dok će se svaki kamen racionalno upotrijebiti, s tim da se prethodno od traga očisti svaki znak, sve što je na njemu bilo upisano ili uklesano“.
Ne postoji zemlja, čak i sa komunističkom vlašću, kojoj je ova nekrofilija pala na pamet. Nota bene, kako ističe Petar Šola, koji je tu materiju istraživao, u NDH nisu ničije grobove dirali, pače, strogo su poštivali mjesto pokojnika o kome god se radilo. Na moj upit kako su uopće izveli ovu nevjerojatnu akciju, Šola mi odgovara da su „u jednom trenutku zabranili ulazak i dolazak na groblja, blokirali područje, tamo su poslali naoružanu vojsku i policiju isčupali križeve, srušili spomenike i zabranili da se na tom području pale svijeće i na to su osobito pazili. Jedini koji je oštro prosvjedovao je bio nadbiskup Stepinac koji je pisao oštro pismo Bakariću tražeći da se smjesta prekine s tim“. Vlasti su reagirale tako da su još pojačale broj udbaških agenata koji su motrili da li je netko dolazio paliti svijeću. Nema bolje ilustracije jedne perverzne, luđačke i posve odnarođene vlasti od činjenice da je Udba, kako mi Petar Šola svjedoči temeljem podataka koje je prikupio, da je od slavonskog biskupa Ćirila Kosa koji je tada bio kapelan tražila da on osobno ruši križeve i spomenike ustaškim i domobranskim grobovima! Naravno da je on to odbio!
Pogledajte kako se prema ovim relacijama odnosi normalan svijet. Svi njemački vojnici ubijeni u Normandiji, a radi se o tisućama i tisućama vojnika, svi imaju bijeli križ svi imaju ispisana imena i prezimena, a groblje održava francuska država. Tako je i u drugim državama! U Italiji imate grobnicu Benita Musolinija koju godišne posjećuje preko 70 tisuća ljudi. Njegovo tijelo je 1957 preneseno u njegovu obiteljsku grobnicu u kojoj se uz kriptu čuvaju hlaće u kojima je bio kad je obješen kao i čizme koje je imao na sebi. Uz tu kriptu se čuva čak i komadić Musolinijevog mozga jer je CIA uzela uzorak da obzirom na njegove okrutnosti koje je naređivao, utvrdi je li bio normalan.
Nisu utvrđene nikakve zdravstvene devijacije. Pri tom se ta grobnica nalazi u mjesto u kojem je desetljećima na vlasti ljevica. Glede Musolinija valja spomenuti još jedan detalj. Općinsko vijeće mjesta Pietrasante u Toscani je 1924 Musolinija imenovalo počasnim građaninom tog mjesta. Ta je odluka još na snazi i nikad nije povučena. I danas je i svih ovih sto godina Benito Musolini počasni građanin tog mjesta! I sve to u zemlji koja je praktički izmislila fašizam! Usporedite našu praksu, naša iskustva i ovu istinsku europsku praksu! Stranka pak Nacionalna alijansa u kojoj je bila pa iz nje izašla aktualna premijerka Meloni je dala donaciju od 120 000 eura za rekonstrukciju spomenute grobnice. Ne treba ni reći da je unuka Benita Musolinija bez osobite stigmatizacije ne samo članica Melonijeve stranke nego i viječnica u rimskoj gradskoj skupštini. Mi? Mi za to vrijeme još uvijek nismo uspjeli označiti 2580 ustaških i domobranskih grobova na zagrebačkom Mirogoju koja su preorana onom nevjerojatnom odlukom.
Druga slična groblja su nepovratno uništena.
U Osijeku, svjedoči mi Šola je niknulo jedno novo naselje na mjestu takvog groblja, u Đakovu je groblje preorano, jedan dio je kasnije prodan, slično je bilo u Vinkovcima… Ni danas, 81 godinu nakon Krstulovićeve odluke, ni danas 34 godine nakon nastanka moderne hrvatske države groblje u Zagrebu nije uređeno. Uređeno je njemačko groblje vojnicima na Mirogoju ali ne i „ustaško groblje“. Sve ovo svjedoči do koje razine je ovaj narod pa i ova država indoktrinirana prastarim doslovno partizanskim i komunističkim pravilima, običajima i sustavima vrijednosti. Je li Italija demokratska država sa ovom praksom koju navodim? Je li ona temelj moderne Europe? NATO pakta? Proglašava li je netko neofašističkom zato jer ima grobnicu Musoliniju?
Možete li zamisliti grobnicu Paveliću u Zagrebu? Da za uređenje groba novac donira vladajuća stranka? Možete li zamisliti mjesto u kojem je Pavelić proglašen počasnim građaninom i da ta odluka vrijedi do danas? Duh Vicka Krstulovića i dalje lebdi nad Hrvatskom i dok se tih noćnih mora ne riješimo, kao slijepci ćemo tapkati u mraku.
Knjiga „Hrvatske povijesne istine 1“ može se naručiti na telefon 099 3996 011. Cijena knjige je 20 eura, dostava izdavača pouzećem, poštarina plaćena.
