Tragedija u Drnišu, u kojoj je ranije osuđivani počinitelj više kaznenih djela vatrenim oružjem usmrtio 19-godišnjeg mladića, otvorila je jedno od najtežih pitanja hrvatskog pravosuđa: kako je moguće da osoba visokog rizika dođe do slobode, oružja i nove žrtve?
O tome se raspravljalo na tematskoj sjednici Odbora za pravosuđe Hrvatskoga sabora, sazvanoj kako bi se utvrdilo gdje je sustav zakazao i koje promjene treba provesti da se slične tragedije ne bi ponavljale.
Predsjednik Odbora Nikola Grmoja poručio je da slučaj iz Drniša više nije samo pitanje jednog postupka, nego povjerenja građana u institucije. Nakon što su utvrđene nepravilnosti, a Ministarstvo pravosuđa najavilo izmjene zakona, rasprava se usmjerila na procjenu rizika, nadzor opasnih počinitelja i odgovornost svih dijelova sustava.
Najozbiljniji dio rasprave odnosio se na rad Općinskog suda u Šibeniku. Predsjednica Vrhovnog suda Mirta Matić izvijestila je da je izvanrednim nadzorom utvrđen niz ozbiljnih nepravilnosti. U pojedinim predmetima gotovo dvije godine nisu poduzimane nikakve radnje, a jedan kazneni predmet pet mjeseci bio je bez zaduženog suca.
Sud je bio preopterećen, posebno kazneni odjel, gdje pojedini suci imaju više od 350 predmeta, dok je uobičajeno opterećenje oko 200. No preopterećenost ne može biti opravdanje za nepostupanje u predmetima u kojima posljedice mogu biti smrtonosne.
Ministar pravosuđa Damir Habijan najavio je tri ključne promjene: uvođenje kazne doživotnog zatvora za najteža kaznena djela, mogućnost uvjetnog otpusta tek nakon najmanje 25 godina, jačanje zaštitnog nadzora nakon odslužene kazne te novi institut za posebno opasne, ubrojive počinitelje koji bi, uz sudsku odluku i stručna vještačenja, mogli biti smješteni u posebnu ustanovu i nakon izlaska iz zatvora.
Procjena opasnosti trebala bi se provoditi godinu dana prije izlaska osuđenika iz zatvora. Time bi se sustav morao prestati ponašati kao da opasnost prestaje onog dana kada kazna formalno istekne.
Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović upozorio je i na praksu izricanja blagih kazni. Posebno je istaknuo da se uvjetne osude i dalje često izriču za nasilna kaznena djela, dok policija nerijetko ponovno uhićuje iste počinitelje. To je problem koji građani vide puno jasnije od sustava: ako netko stalno izlazi i ponovno čini kaznena djela, tada kaznena politika ne štiti društvo.
Važnu poruku poslala je i psihijatrijska struka. Prof. dr. sc. Goran Arbanas upozorio je da psihijatrijske ustanove ne smiju postati mjesto za smještaj opasnih počinitelja koji nemaju duševnu bolest. Osobe s duševnim bolestima, naglasio je, češće su žrtve nego počinitelji nasilja, dok antisocijalni poremećaji i kriminalno ponašanje traže drukčiji pristup.
Slučaj iz Drniša ne smije završiti na sjednicama, izjavama i međusobnom prebacivanju krivnje. Mladić je mrtav, obitelj je razorena, a građani s pravom pitaju tko je morao reagirati ranije. Hrvatska mora imati sustav koji razlikuje pogrešku od nemara, preopterećenost od neodgovornosti i formalno od stvarno opasnog počinitelja. Ako institucije ne mogu prepoznati čovjeka koji predstavlja prijetnju okolini, onda problem nije samo u zakonima, nego u cijelom načinu na koji država štiti svoje građane.
