Poslije opasnog, politički neodgovornog i neshvatljivog sastanka s iranskim vojnim izaslanikom, SAD je najavio mogućnost sankcija Helezu i suspenziju programa vojne suradnje s BiH. Helez je i dalje tu gdje je, a njegov govor mržnje otkriva dublji problem
Iako svjetski političari ponekad izgovore svakakve gluposti pa ostanu politički živi, teško je nadmašiti pojedine očajnike iz postjugoslavenskog prostora. Prosječno informiran građanin još bi pomislio da je Aleksandar Vučić nenadmašan u somnabulnim izjavama ali ovih dana ministar obrane BiH Zukan Helez „odnio je rodu glas“.
Helez, poznat po tankom osjećaju za političku pristojnost i još tanjem za diplomatsku odgovornost, u javnom je nastupu europarlamentarku Željanu Zovko i analitičara Maxa Primorca nazvao „ustaškom kopiladi“. Zovko je dodatno uvrijedio kao “poluretardiranu”, oboje optuživši da su “zadojeni fašizmom”, da “lažima i islamofobijom pokušavaju otvoriti priče o prekrajanju BiH” te da lobiraju za podjelu Bosne i Hercegovine.
Njegov govor mržnje dio bosanskohercegovačkih i međunarodnih aktera ocijenio je iznimno opasnim za međunacionalne odnose te stabilnost i međunarodnu reputaciju BiH. U zemlji s višeetničkom strukturom i teškim ratnim nasljeđem, etikete poput “ustaška kopilad” nisu tek uvrede: one su politički eksploziv.
Narod bi se upitao: ako je danas ovakav, kakav je bio u ratu?
Zašto je važno znati tko je Zukan Helez?
Rođen 1964. u Kupresu, Helez je po izbijanju rata 1992. postao pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH). U službenim biografijama navodi se da je “1991. – 1993.” proveo u vojsci, a nakon demobilizacije radio kao nastavnik u Donjem Vakufu i Bugojnu, zatim ušao u politiku.
Kao ministar branitelja FBiH imenovao je za savjetnika Besima Hodžića, ratnog zapovjednika logora u Bugojnu smještenog u zgradi tamošnje Gimnazije, gdje su zatočenici bili sustavno zlostavljani. Na suđenjima za zločine Hodžić je to i potvrdio.
Da bi se razumio i kontekst, treba se prisjetiti Bugojna. Uoči rata ondje je živjelo oko 16.000 Hrvata. Etničko čišćenje Hrvata u Bugojnu bilo je udruženi zločinački poduhvat ARBiH i njezina političkog vodstva: prognano je 14.000 ljudi, 200 ubijeno (85 civila), a oko 2.000 prošlo je kroz logore, uključujući zloglasni „Stadion“. Mnogi su nestali nakon odvođenja iz logora, mučenja i premlaćivanja.
Helez posebno ističe da mu je brat poginuo 1993. “u borbi za obranu BiH”, čime je iz obitelji šehida (u islamu svjedok, mučenik, žrtva), što u bosanskom društvenom kontekstu nosi jaku emocionalnu i političku simboliku.
Ministar koji otvara vrata Iranu
Koliko je Helez politički neodgovoran pokazalo se i ove godine. Administracija SAD-a poslala mu je posljednje upozorenje, najavivši mogućnost sankcija Helezu i suspenziju programa vojne suradnje s BiH ako se realiziraju najave nakon njegova sastanka s nerezidentnim vojnim izaslanikom Irana Mahmoudom Mohagheghom Pourom.
Amerikanci su posebno naglasili povezanost iranskog režima s terorističkim aktivnostima i opasnost takvog približavanja. Helez je time praktički ponovio pogrešku tadašnje ministrice vanjskih poslova Bisere Turković, koja je 2022. primila iranskog šefa diplomacije usred najteže represije režima u Teheranu.
Je li ovo “propust inteligencije” ili nešto gore?
Helez svako toliko „povileni“ odnosno prijeđe u stanje nekontroliranog bijesa, ludila, ili divljeg ponašanja. Bilo svjesno ili ne, takve izjave i potezi rijetko su tek gafovi. Oni su kombinacija političke kalkulacije, osobnih frustracija, ratnih narativa i slabih institucija koje takvo ponašanje prešutno toleriraju. Kratkoročno donose pozornost i mobiliziraju dio biračkog tijela, ali dugoročno nose visoku cijenu: međunarodnu izolaciju, sigurnosne posljedice i još dublje društvene podjele.
A kada čovjek s takvim ratnim i političkim bremenom počne dijeliti etikete “ustaške kopiladi”, onda to nije samo uvreda, to je signal da se stari demoni nikada nisu povukli, samo čekaju priliku ponovno izaći.
