Katolička Crkva i vjernici danas se prisjećaju pet redovnica Družbe kćeri Božje ljubavi, poznatih kao Drinske mučenice, koje su četnici između 15. i 23. prosinca 1941. godine ubili u Goraždu i okolici, iz mržnje prema vjeri.
Riječ je o sestrama Mariji Juli Ivanišević, Mariji Bernadeti Banji, Mariji Krizini Bojanc, Mariji Antoniji Fabjan i Mariji Berchmani Leidenix. Njihovo mučeništvo Katolička Crkva službeno je priznala, a blaženima su proglašene 2011. godine.
Redovnice su djelovale na području Sarajeva, Tuzle i Pala, gdje su se bavile odgojem i obrazovanjem djece, skrbi za bolesne te pomoći siromašnima, bez obzira na vjersku ili nacionalnu pripadnost. Uoči Drugog svjetskog rata živjele su u Marijinu domu na Palama, gdje su se brinule za bolesne sestre i pomagale lokalnom stanovništvu.
U prosincu 1941. četničke su postrojbe opkolile samostan na Palama, nakon čega su sestre i svećenik koji se ondje zatekao nasilno odvedeni. Samostan je opljačkan i zapaljen. Tijekom višednevnog prisilnog pješačenja, uz stalna ispitivanja, prijetnje i zlostavljanja, redovnice su dovedene u Goražde.
Prema svjedočanstvima, u Goraždu se od njih tražilo da se odreknu redovničkog života i pristanu na ponižavajuće zahtjeve, što su odlučno odbile. Kako bi sačuvale svoje dostojanstvo i vjernost zavjetima, pokušale su pobjeći, no četnici su ih uhvatili, usmrtili hladnim oružjem te njihova tijela bacili u rijeku Drinu.
Sestra Berchmana, zbog iscrpljenosti odvojena od ostalih, ubijena je nekoliko dana kasnije, 23. prosinca 1941. godine. Njezino tijelo nikada nije pronađeno.
Mučeništvo Drinskih mučenica ostalo je trajni simbol vjere, žrtve i ljudskog dostojanstva u vremenu ratnog nasilja. Njihova smrt svjedoči o stradanjima nevinih i o zločinima počinjenima nad civilima i vjerskim osobama tijekom Drugog svjetskog rata na prostoru današnje Bosne i Hercegovine.
Njihov se spomen i danas navodi kao podsjetnik na potrebu poštovanja vjerske slobode, ljudskog dostojanstva te osude svakog nasilja počinjenog iz ideološke ili vjerske mržnje.
