Devedesete godine prošlog stoljeća često se danas pamte kao zlatno doba automobila. Dizajn je bio hrabar, motori snažni, a brojevi u katalozima zvučali su gotovo nestvarno. Upravo ti brojevi bili su jedno od najjačih marketinških oružja, jer internet još nije postojao u današnjem obliku, a rijetki su imali mogućnost provjeriti stvarne performanse. Proizvođači su to znali i često su si davali popriličnu slobodu u interpretaciji podataka.
Najčešće se manipuliralo snagom motora i ubrzanjima. Snaga se ponekad navodila bez dodatne opreme, s idealnim gorivom i bez gubitaka koji su u stvarnoj vožnji bili neizbježni. Razlike između deklarirane i stvarne snage znale su biti i desetak posto, što je u to vrijeme bilo gotovo nemoguće provjeriti izvan profesionalnih testova. Čak su i mjerenja snage na motoru i na kotačima često miješana, što je kupce dodatno zbunjivalo.
Ubrzanja od 0 do 100 km/h bila su posebna priča. Proizvođači su ih mjerili u savršenim uvjetima, s iskusnim vozačem, minimalnom količinom goriva i često s gumama koje su bile daleko od serijskih. Rezultati su se ponekad temeljili na jednom idealnom pokušaju, a ne na prosjeku. Tako su sportske limuzine i hot hatch modeli redovito obećavali vremena koja su prosječnom vozaču bila nedostižna. Tek su novinarski testovi pokazivali realniju sliku, ali ni oni nisu uvijek bili dostupni svima.
Posebno zanimljivo razdoblje bilo je krajem devedesetih, kada su japanski proizvođači službeno ograničili snagu na 280 konjskih snaga. Marketing je tada pronašao novi trik. Iako su katalozi tvrdili jedno, mnogi su motori u stvarnosti isporučivali znatno više snage. Legendarni modeli poput Nissan Skyline GT-R, Toyote Supre ili Mitsubishija Lancera Evolution često su na dyno testovima pokazivali brojke koje su nadmašivale službene podatke. Službeno svi jednaki, neslužbeno vrlo različiti.
Ni masa vozila nije uvijek bila iskreno prikazana. Lakši automobil značio je bolje ubrzanje i upravljivost, pa su se u brošurama često pojavljivale vrijednosti bez vozača, bez tekućina ili s minimalnom opremom. U stvarnosti su automobili bili osjetno teži, što je dodatno utjecalo na performanse koje kupci nikada nisu mogli postići.
Danas je takav marketing gotovo nemoguć. Strogi standardi mjerenja, neovisni testovi i dostupnost informacija učinili su performanse transparentnijima nego ikad. Ipak, devedesete su ostale upamćene kao vrijeme kada su snovi često bili brži od stvarnosti. Upravo ta kombinacija optimizma, slobode i laganog pretjerivanja stvorila je legende o kojima se i danas raspravlja s osmijehom, ali i s dozom zdravog skepticizma.
