U prestižnom svjetskom časopisu Science (Q1, IF 45.8) objavljen je znanstveni rad koji mijenja dosadašnje razumijevanje evolucije jednog od najvažnijih prijenosnika virusa Zapadnog Nila – komarca Culex pipiens biotipa molestus. U istraživanju je sudjelovao i tim stručnjaka sa Zavoda za zoologiju Sveučilišta u Osijeku, Laboratorija za entomologiju – dr. sc. Nataša Bušić, prof. dr. sc. Enrih Merdić, izv. prof. dr. sc. Nataša Turić i doc. dr. sc. Goran Vignjević – kao suradnici na velikom međunarodnom PipPop projektu.
Projekt je vodila Linda McBride s Instituta za neuroznanost i Odsjeka za ekologiju i evolucijsku biologiju Sveučilišta Princeton, a glavni autori objavljenog rada su Yuki Haba i Linda McBride.
Revolucionarno otkriće o podrijetlu podzemnog komarca
Rad pod nazivom “Ancient origin of an urban underground mosquito” otkriva da je biotip molestus, specifičan po tome što se gotovo isključivo hrani sisavcima – uključujući čovjeka – i poznat po tome što se razmnožava bez potrebe za krvnim obrokom, nastao mnogo prije modernog doba.
Dugogodišnje vjerovanje bilo je da se ovaj enigmatični komarac razvio tek u 20. stoljeću, u podzemnim prostorima europskih metropola poput londonskog metroa. No opsežna analiza čak tisuću DNK uzoraka komaraca, u suradnji s gotovo 150 organizacija diljem svijeta, pokazala je sasvim drugačiju sliku.
Prema rezultatima istraživanja, biotip molestus razvio se između 1 000 i 10 000 godina prije sadašnjosti, najvjerojatnije u starom Egiptu, i to u ranim agrarnim društvima. Nadalje, rad potvrđuje da se molestus genetski jasno razlikuje od biotipa pipiens, što dodatno ruši staru pretpostavku da je riječ tek o urbanom derivatu iste vrste.
Hibridizacija i javnozdravstvene implikacije
Istraživanje pokazuje da je hibridizacija između dvaju biotipova rjeđa nego što se ranije mislilo, ali ipak prisutna – osobito u velikim gradovima. Upravo te hibridne populacije mogu imati važnu ulogu u prijenosu virusa Zapadnog Nila jer povezuju dvije ekološke niše: ptice (glavne rezervoare virusa) i ljude.
Ovi nalazi otvaraju nova pitanja, ali i nove mogućnosti za precizno praćenje i upravljanje populacijama komaraca u urbanim sredinama, što ima i izravne implikacije za javno zdravstvo.
Moć međunarodne suradnje
Projekt PipPop primjer je iznimno široke međunarodne znanstvene suradnje. Spoj modernih genomskih analiza, ekologije, epidemiologije i terenskog rada omogućio je jedno od najopsežnijih istraživanja o evoluciji komaraca do sada.
Sudjelovanje hrvatskih znanstvenika još jednom potvrđuje važnu ulogu domaćih institucija u globalnim istraživačkim projektima te ističe doprinos domaće znanosti u razumijevanju vrsta koje izravno utječu na ljudsko zdravlje.
Objavljeni rad predstavlja veliki korak naprijed u razumijevanju evolucijskih procesa koji oblikuju vektore bolesti, ali i snažan poticaj za daljnji razvoj istraživanja u području populacijske genetike i ekologije komaraca.
Više informacija dostupno je u izvornom radu objavljenom u časopisu Science.
