Prijedlog školskog kalendara za školsku godinu 2026./2027. izazvao je lavinu reakcija u javnom savjetovanju Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih. Najviše prijepora izazvalo je ponovno uvođenje zimskih praznika u dva dijela, ali i činjenica da nastava završava usred radnog tjedna, 15. lipnja.
Dok dio roditelja i nastavnika traži stabilniji kalendar i duže zimske praznike u jednom komadu, drugi upozoravaju da današnje generacije učenika sve teže podnose kontinuirani školski ritam bez kraćih odmora tijekom godine.
Jedan od najzapaženijih komentara poslala je školska knjižničarka Suzana Pracaić, koja tvrdi da škole već godinama svjedoče ozbiljnom padu koncentracije, motivacije i mentalne otpornosti učenika.
„Današnja djeca imaju kraći raspon pažnje i puno se brže mentalno iscrpljuju. U veljači redovito vidimo pad motivacije, apatiju i anksioznost zbog ocjena“, upozorila je.
S druge strane, velik broj roditelja smatra da česti prekidi nastave stvaraju kaos u organizaciji obiteljskog života. Posebno ističu problem dodatnog tjedna odmora u veljači jer mnogi roditelji nemaju dovoljno godišnjeg odmora za pokrivanje gotovo 70 dana školskih praznika i nenastavnih dana tijekom godine.
„Djeca se tek vrate u radni ritam nakon zimskih praznika, a onda opet slijedi prekid. To loše utječe na kontinuitet učenja i radne navike“, stoji u više komentara roditelja.
Dio sudionika savjetovanja upozorio je i na stalne promjene školskog kalendara iz godine u godinu, tvrdeći da država nema dugoročnu strategiju te da se termini odmora često prilagođavaju turističkoj sezoni i skijanju, a ne stvarnim potrebama učenika i roditelja.
Ministarstvo je većinu prijedloga odbilo gotovo identičnim odgovorima, pozivajući se na zakonsku obvezu minimalnog broja nastavnih dana i usklađivanje kalendara s blagdanima i državnim praznicima.
Zanimljivo je da se u raspravi otvorilo i pitanje sve većeg psihološkog opterećenja djece u školama. Dio nastavnika smatra da kratki odmori tijekom zime mogu pomoći mentalnom zdravlju učenika, dok protivnici tvrde da djeci više treba stabilna rutina nego stalni prekidi nastave.
Rasprava je još jednom pokazala koliko je školski kalendar postao puno više od tehničkog pitanja organizacije nastave. Sve češće prerasta u širu društvenu raspravu o pritisku na djecu, organizaciji obiteljskog života i smjeru u kojem ide hrvatski obrazovni sustav.
