Ne rade manje oni koji su slabi ili je u pitanju luksuz, nego oni koji su pametno posloženi. Ostali će i dalje raditi pet dana i sanjati tri. Gdje god je moguće treba uzeti model smanjenih troškova i jednake ili veće učinkovitosti.
Četverodnevni radni tjedan sve se češće promovira kao lijek za burnout, pad motivacije i kronični umor zaposlenih. Ideja je jednostavna: radi se četiri dana, prima puna plaća i očekuje ista produktivnost. U praksi funkcionira samo tamo gdje je sustav već uređen.
Najpoznatije testove proveli su Island, Velika Britanija, Novi Zeland i Japan. Rezultati su pokazali da radnici rade fokusiranije, manje izostaju i rjeđe sagorijevaju. Produktivnost se uglavnom nije smanjila, ponegdje je čak i porasla.
Prema istraživanju britanske organizacije 4 Day Week Global, više od 90 % tvrtki koje su sudjelovale u pilot-projektima zadržalo je skraćeni radni tjedan jer su im se poslovni rezultati poboljšali, a fluktuacija zaposlenika pala.
Rad od kuće kao tiha financijska revolucija
Posebnu ulogu u novim modelima rada ima rad na daljinu. Prema podacima OECD-a i Eurofounda, prosječan europski radnik koji radi od kuće:
· godišnje uštedi između 2.000 i 4.000 eura
· do 300 sati godišnje ne izgubi u prijevozu
· smanjuje troškove prehrane izvan kuće za oko 30 %
· značajno smanjuje troškove goriva i karata
U SAD-u su procjene još veće: prosječna godišnja ušteda radnika iznosi oko 6.500 dolara.
Ni poslodavci ne ostaju kratkih rukava. Tvrtke koje su trajno prešle na hibridni ili remote model smanjuju troškove uredskog prostora i režija i do 25 – 40 % godišnje. Manje najma, manje struje, manje opreme, a ista ili veća produktivnost.
U kombinaciji s četverodnevnim tjednom, rad od kuće postaje ozbiljan ekonomski model, a ne modni trend. Manje troškova, manje stresa, manje bolovanja, a više učinkovitosti.
Gdje model puca
No, ovaj sustav ima granice. Zdravstvo, trgovinu, logistiku, turizam i proizvodnju teško mogu „ugasiti“ petkom. U mnogim slučajevima posao se samo zgusne u četiri dana, uz više pritiska i duže sate. Problem je i nejednakost međutim režim uštede gdje god je
moguće je imperativ poslodavca ali, konačno nikada se na radnim mjestima ne može postići jednakost rada, obveza, odgovornosti…
Hrvatska je još na početku
U Hrvatskoj se ovaj model zasad pojavljuje uglavnom u IT sektoru i pojedinim kreativnim industrijama. Prema procjenama domaćih udruga poslodavaca, manje od 5 % tvrtki ozbiljno razmatra četverodnevni radni tjedan.
Kod nas se još uvijek raspravlja o prekovremenima i neplaćenim satima, dok je skraćeni rad luksuz rijetkih.
Četverodnevni radni tjedan ne funkcionira jer su ljudi „manje lijeni“, nego zato što su sustavi bolje organizirani.
Tamo gdje se zna planirati, mjeriti učinak i vjerovati zaposlenicima model uspijeva. Tamo gdje vlada kaos, pretvara se u PR trik.
U prijevodu: ne rade manje oni koji su slabi, nego oni koji su pametno posloženi.
Ostali će i dalje raditi pet dana i sanjati tri.
