Rješenja postoje, ali zahtijevaju političku volju, reforme i, najvažnije, spremnost da se cijena usluga i lijekova redefinira u korist stabilnosti, a ne samo niske cijene.
Europska farmaceutska industrija našla se pred jednim od najtežih iskušenja u posljednjih desetljeće. Dugotrajni problemi u proizvodnji, oslanjanje na uvoz ključnih sastojaka izvan EU i kronične nestašice lijekova prijete stabilnosti zdravstvenih sustava, a prema tome ni Hrvatska nije iznimka.
Europska unija suočava se s kroničnim nedostatkom lijekova, uključujući osnovne terapije poput antibiotika, lijekova protiv bolova, ali i lijekova za kronične bolesti. Prema revizorskom izvješću Europskog revizorskog suda, između 2022. i 2024. zabilježeno je kritično nedostatnih 136 lijekova u državama članicama i to u trenutku kada su lanci opskrbe dodatno narušeni zbog geopolitičkih i logističkih izazova.
Glavni uzroci problema nisu medicinske prirode, nego strukturni i gospodarski. Europa se previše oslanja na uvoz aktivnih farmaceutskih sastojaka iz Azije, osobito Kine i Indije, što znači da kada globalni lanci zakažu, teško je brzo nadoknaditi manjak. Ovaj problem nije samo logistički već odražava i ekonomske pritiske: stroga regulacija cijena lijekova u EU drži cijene nisko, često ispod razine koja bi omogućila održivu proizvodnju u Europi, dok rastući troškovi energije i sirovina dodatno guše proizvođače generičkih lijekova.
Reakcija EU
Europska komisija i Parlament prepoznaju ozbiljnost situacije pa su predložili i Zakon o kritičnim lijekovima s ciljem da se smanji ovisnost o uvozu lijekova i njihovih sastojaka, osnaži strateška autonomija EU u farmaceutskom sektoru i poboljša koordinacija među državama članicama, izvješćuje Europski parlament.
Takve mjere trebale bi dugoročno povećati otpornost tržišta i osigurati bolju dostupnost terapija. No njihov uspjeh neće doći bez troška jer proizvođači lijekova upozoravaju da troškovna realnost znači rast cijena lijekova ili povećanje troška za zdravstvene sustave. Europa se ne može natjecati s nižim cijenama u Aziji bez promjene modela koji potiče samo “trku na dno”, kako navodi Reuters.
Utjecaj na Hrvatsku
I Hrvatska osjeća posljedice ovih trendova. Nestašice su ozbiljan problem i na domaćem tržištu. Broj dobavljača lijekova se smanjuje, a neke terapije postaju teško dostupne upravo zbog pritiska na cijene i globalnih poremećaja u lancima opskrbe. Stručnjaci iz udruge proizvođača lijekova upozoravaju da je zbog značajnog snižavanja cijena u proteklih godina, primjerice cijene antibiotika, sve manje motivacije za
proizvođače da ostanu u ovom segmentu tržišta. Time se povećava rizik da se ključni lijekovi povuku s tržišta jer proizvodnja postaje neisplativa.
S druge strane, domaće institucije ističu kako trenutno nema kritičnih nestašica za koje ne postoje zamjene, ali naglašavaju da se situacija može mijenjati ovisno o globalnim trendovima i inovacijama u proizvodnji.
Što to znači za građane?
Ako EU želi održati proizvodnju u Europi, morat će dopustiti višu cijenu lijekova ili promijeniti pravila javnih nabava koja favoriziraju najnižu cijenu. To bi se na kraju odrazilo kroz veće troškove zdravstvenih sustava, a posredno i građana.
Europska industrija, uključujući i Hrvatsku, ostaje izložena globalnim pritiscima i ovisnosti o vanjskim dobavljačima, što može oslabiti zdravstvenu sigurnost u kriznim situacijama.
Europska farmaceutska industrija se ne nalazi tek u prolaznoj krizi već je pred strukturnim izazovima koji otvaraju pitanje suvereniteta u zdravstvu i dugoročne održivosti lanca lijekova. Rješenja postoje, ali zahtijevaju političku volju, reforme i, najvažnije, spremnost da se cijena usluga i lijekova redefinira u korist stabilnosti, a ne samo niske cijene.
Hrvatska, poput drugih članica EU, mora pažljivo pratiti i sudjelovati u ovim promjenama jer dok se industrija transformira, posljedice će pragmatično osjetiti građani zdravstvenih sustava diljem Europe.
