Svatko tko čak i površno prati mainstream medije zaključit će da ovaj naš svijet nepovratno i sve brže srlja u katastrofu. Prema medijima, globalnu katastrofu prouzročit će Putin, Trump, vanzemaljci, umjetna inteligencija ili petnaesta verzija koronavirusa, ali dopustite mi da se ne složim niti s jednim od navedenog, ne gospodo, našu civilizaciju će preko ruba provalije prije svega gurnuti ljudska sebičnost.
U svojih gotovo pola stoljeća doista se ne mogu sjetiti kada se živjelo u većem obilju, vozili bolji i noviji automobili, naručivalo više kojekakve robe, dostavljalo na kućni prag svega i svačega i više putovalo po svijetu, no kako svako vrijeme ima svoje pozitivne i negativne strane tako i ovo naše vrijeme ima svoje naličje koje nije nimalo lijepo. Duh našeg vremena do srži je prožet materijalizmom koji je postao ultimativno mjerilo svega u društvu. Prosječan čovjek današnjice u potpunosti je sve podredio osobnom komforu pa je tako odlučio ne ženiti se jer brak traži kompromis i toleranciju, ne imati djecu jer djeca traže pažnju i odricanje, ne brinuti o starim roditeljima i rođacima jer i oni traže pažnju i vrijeme, osim ako imaju neku vrijedniju imovinu za ostaviti, u kojem slučaju se dozira pažnju koliko je minimalno neophodno da bi prigrabili nasljedstvo ako već nisu bili toliko umješni da nemoćne starce još za života obrlate ne bi li se uknjižili na njihove kuće i stanove,
Međutim, za razliku od ostalih katastrofa koje prijete, niti jedan medij neće objavljivati apele da nazovete brata s kojim ne pričate godinama zbog međe ili obiđete svoje stare roditelje, siromašne rođake ili susjede sa petoro djece koja nemaju Iphone i tenisice poznatih marki jer to nije cool, odnosno marketinški isplativo.
Ne želeći zvučati kao propovjednik s oltara jer ni sam nisam bez grijeha, moram se zapitati jesmo li uistinu toliko površni da su nam fotografije i priče kojima gradimo image bogatih i uspješnih na društvenim mrežama važnije od dobrobiti naših bližnjih i ljudi uz koje živimo i je li nam naša dokolica bitnija od toga da ljudima od kojih (više) nemamo koristi bar malo uljepšamo njihove dane kojih nije ostalo previše ?!
Kada na dan Božića budemo slali svoje ili prosljeđivali tuđe lančane čestitke porukama kojima želimo mir u duši i sreću svima, zapitajmo se jesmo li mi sami ti koji donose sreću i mir drugima i da li sami sebi donosimo spokoj svojim postupcima, a potrebno je toliko malo…
