Od toliko pameti, toliko puta ispadnem glup. Pitam se je li to zato što sam dobar, neiskusan, ili sam jednostavno ponekad glup.
Ponekad donesem i mudre odluke i poteze pa ne mogu reći da sam trajno glup, no ne mogu reći ni da sam mudar, kada još uvijek, nakon puno, puno iskustva, ispadnem glup.
Kažu da je mudrost dobro rasuđivanje i da su mudri ljudi oni koji ne dozvole da ih zarobe nametnuta nesavršena pravila, odnosno da nisu dio nekog kalupa iliti pustog obrasca životnih navika.
Evo, gledam ova tri majmuna i pokušavam napraviti usporedbu – primarno sa sobom, a onda i s Hrvatima, pa ispada da ni ovi majmuni nisu mudri.
Jedan ne govori, drugi ne sluša i treći ne vidi. Ok, puno nas Hrvata ne vidi, ne čuje i ne govori, no ima nas i puno naprednih, možda bismo se mogli nazvati mudrima jer mi uspijevamo što ni majmuni ne mogu:
Mi u isto vrijeme ni ne vidimo, ni ne čujemo, ni ne govorimo. Time smo dokazali da smo evoluirali, a ja sam možda otkrio formulu za mudrost.
Možda je najmudrije kada ne vidiš, ne čuješ i ne govoriš.
Evo, uz moguću pamet da sam, možda, otkrio formulu mudrosti, ja opet glup: govorim, tj. pišem; pokušavam vidjeti gdje su problemi i rješenja, čut ću Vas, ako odgovorite na ovu kolumnu i odgovoriti Vama na Vaše komentare.
Ako govorimo, a nismo vidjeli, ni čuli (kao neki političari), mi smo glupi.
Ako vidimo i čujemo, a ne govorimo (kao dio nacije), mi smo glupi.
Ako vidimo, čujemo i govorimo (kao mali broj Hrvata), onda smo ekstra glupi, anarhisti, plaćenici, a sve samo zato što smo izašli iz kalupa i/ili ne pratimo nametnuti pusti obrazac stila životnih navika.
Sad se stvarno osjećam glupo jer ako je mudrost ne biti u kalupu, a izađem iz kalupa, bit ću obilježen kao ekstra glup i nitko mi se neće pridružiti: vidjeti, čuti i govoriti. Stvarno sam mutav, a ne mudar.
Iskreno me zanima Vaše mišljenje na ovu temu. Pišite i ja ću odgovoriti. Možda zajedno nađemo pravu formulu za mudrost, a možda zajedno ispadnemo glupi.
U ovom ciklusu četiri kolumne naslova: „Zašto se događaju loše stvari dobrim ljudima“ s podnaslovima:
SNAGA, LJUBAV, HRABROST i MUDROST pokušao sam Vas potaknuti na razmišljanje i djelovanje (podjela kolumni, pisanje svojih misli). Pokušao sam Vas potaknuti da djelujete, a ja u tom slučaju ne bih bio „sâm“ i ne bih bio ekstra glup.
ZAKLJUČAK CIKLUSA ČETIRI KOLUMNE:
Tražio sam MUDROST i Bog mi je dao probleme koje trebam riješiti.
Tražio sam HRABROST i Bog mi je dao nevolje da ih nadvladam.
Tražio sam LJUBAV i Bog mi je dao ljude da ih ljubim pa mi sada oni daju ljubav.
Tražio sam SNAGU i Bog mi je dao križ da ga nosim kako bih ojačao.
Moje su molitve uslišene.
Dobro pazite što želite, mogle bi vam se želje i ostvariti.
