Rasprave o braniteljskim mirovinama u Hrvatskoj često su glasne, ali rijetko utemeljene na činjenicama. Dok se u javnosti ponavlja teza da su braniteljske mirovine privilegirane, dvije ključne činjenice ostaju gotovo potpuno izvan fokusa: osnovica za njihov obračun zamrznuta je još od 2016. godine, a oko 200 tisuća branitelja koji i danas rade prisiljeni su birati između dvije nepovoljne mirovinske opcije.
Mirovine hrvatskih branitelja godinama su predmet polemika i oštrih javnih rasprava. Često se iznose tvrdnje da su braniteljske mirovine znatno veće od takozvanih civilnih, no pritom se rijetko govori o stvarnim pravilima sustava i promjenama koje su se događale kroz godine. Problem braniteljskih mirovina često se u javnosti svodi na ideološke rasprave, ali brojke pokazuju nešto drugo. Sustav se i dalje oslanja na gospodarske pokazatelje stare gotovo deset godina, dok su plaće i troškovi života u međuvremenu značajno porasli.
Od prvih braniteljskih mirovina do danas pravila su se više puta mijenjala. Postotci su smanjivani pa povećavani, pojedina prava ukidana pa ponovno vraćana, a sustav je postupno postao složen i teško razumljiv. U toj dugoj evoluciji ostale su dvije ključne činjenice koje danas određuju položaj branitelja u mirovinskom sustavu.
Prva je da osnovica za obračun braniteljskih mirovina nije usklađena niti promijenjena od 2016. godine.
Prema važećem zakonskom okviru, izračun najniže braniteljske mirovine temelji se na 45 posto prosječne neto plaće u pravnim osobama iz 2016. godine. Ta referentna godina nikada nije ažurirana, iako su u međuvremenu plaće u Hrvatskoj značajno rasle, a troškovi života dodatno povećani inflacijom.
U praksi to znači da je temelj za izračun braniteljskih mirovina ostao „zamrznut” gotovo deset godina. Iako se mirovine usklađuju prema općim pravilima i postoje dodatci ovisno o duljini sudjelovanja u obrani zemlje, sama startna osnovica ostaje vezana uz gospodarske pokazatelje stare gotovo desetljeće. U istom razdoblju prosječna plaća u Hrvatskoj porasla je za više od 40 posto. Posljedica je jednostavna -realna vrijednost braniteljskih mirovina postupno pada.
Ako je logika sustava bila da se osnovica veže uz prosječnu plaću u državi, tada bi dosljedna primjena tog načela podrazumijevala i redovito ažuriranje referentne godine. U suprotnom, sustav dugoročno proizvodi financijski nepovoljan položaj za branitelje.
No to nije jedini problem.
Druga ključna činjenica jest da oko 200 tisuća hrvatskih branitelja i danas radi ili je radno aktivno u javnom i privatnom sektoru. To su ljudi koji su nakon rata nastavili graditi karijere, otvarali tvrtke ili radili u gospodarstvu, industriji, građevini, prometu i državnim institucijama.
Međutim, upravo oni često se nalaze u posebno nepovoljnom položaju kada dođe vrijeme za odlazak u mirovinu.
Naime, branitelji koji su cijeli radni vijek ostali aktivni na tržištu rada moraju donijeti odluku između dvije opcije – civilne mirovine ili braniteljske mirovine. Sustav ne dopušta kombiniranje određenih prava koja proizlaze iz ratnog sudjelovanja i dugogodišnjeg rada.
Ako branitelj odabere civilnu mirovinu, vrijeme provedeno u obrani Hrvatske ne računa se u dvostrukom trajanju, iako je riječ o zakonskom pravu koje priznaje posebne okolnosti ratnog razdoblja.
Ako pak odabere braniteljsku mirovinu, njezin izračun temelji se na već spomenutoj osnovici iz 2016. godine. Za mnoge branitelje koji su kasnije ostvarivali veće plaće to znači znatno nižu mirovinu nego što bi je imali prema stvarnim primanjima iz radnog vijeka.
U praksi to znači da branitelji koji su desetljećima radili, uplaćivali doprinose i doprinosili gospodarstvu često moraju izabrati opciju koja im donosi financijski nepovoljniji ishod.
Zbog toga sve češće raste pitanje treba li zakonodavni okvir prilagoditi kako bi se istodobno vrednovali i ratni doprinos i dugogodišnji rad. Jedno od rješenja koje se spominje jest mogućnost da se vrijeme provedeno u obrani Hrvatske priznaje u dvostrukom trajanju i kod izračuna civilne mirovine.
Od oko 200 tisuća radno aktivnih branitelja velik dio njih u ovom i sljedećem desetljeću ulazi u dob za mirovinu. Hoće li država do tada ispraviti očite nedostatke sustava ili će ti ljudi ponovno morati birati između dvije nepovoljne opcije, pitanje je koje više ne može ostati na margini javne rasprave. Jer za mnoge branitelje ovo nije političko pitanje nego pitanje elementarne pravednosti da godine provedene u obrani države i desetljeća rada u miru budu jednako priznati u trenutku kada završavaju svoj radni vijek.
Gdje je „nestalo“ 50 lipa?
Dodatak od 50 lipa za svaki dan proveden u Domovinskom ratu bio je zamišljen kao posebno priznanje za vrijeme provedeno u obrani Hrvatske, neovisno o radnom stažu. Da bi bilo razumljivije za 1000 dana u ratu bilo je 500 kuna dodatka na mirovinu ili oko 63 eura.
Kasnijim izmjenama zakona sustav se promijenio pa je dodatak od 50 lipa po danu uklopljen u novi model izračuna braniteljske mirovine. Uvedena je osnovica vezana uz prosječnu plaću iz 2016. godine, a vrijednost ratnih dana više se ne izražava kroz fiksni iznos po danu, nego kroz postotke osnovice i ukupni obračun mirovine.
Zbog toga se danas često u javnosti stvara konfuzija, jer mnogi branitelji i dalje pamte model s 50 lipa po danu, dok se današnji sustav računa na potpuno drugačiji način.
Vrijednost dana provedenog u Domovinskom ratu u mirovinskom sustavu realno je manja nego što je bila prije 20 godina, jer je osnovica ostala vezana uz prosjek plaća iz 2016. godine.
Zato mnogi branitelji i stručnjaci upozoravaju da problem nije samo visina mirovine, nego model izračuna koji se godinama nije prilagođavao ekonomskim promjenama.
Problem braniteljskih mirovina često se u javnosti svodi na ideološke rasprave, ali brojke pokazuju nešto drugo. Sustav se i dalje oslanja na gospodarske pokazatelje stare gotovo deset godina, dok su plaće i troškovi života u međuvremenu značajno porasli.
Ukratko, Vlada bi zato trebala ažurirati referentnu godinu za izračun osnovice i omogućiti pravedniji model koji će istodobno priznati i vrijeme provedeno u obrani Hrvatske i desetljeća rada nakon rata.
