Nakon višegodišnjeg čekanja, Hrvatska energetska regulatorna agencija donijela je odluku o jediničnim naknadama za priključenje na elektroenergetsku mrežu, što investitori u obnovljive izvore energije smatraju ključnim korakom za nastavak projekata u Hrvatskoj.
Iz Udruženja obnovljivih izvora energije Hrvatske gospodarske komore poručuju kako se ova odluka čekala još od jeseni 2022. godine te da je upravo nepoznata cijena priključenja bila jedan od glavnih razloga zastoja u razvoju projekata.
Potpredsjednica Hrvatske gospodarske komore Marija Šćulac istaknula je da će jasno definirane naknade omogućiti realnije planiranje ulaganja, posebno u uvjetima administrativno zahtjevnog okruženja i nižih tržišnih cijena električne energije.
No upozorava da time problemi nisu riješeni. Investitori i dalje ističu postojanje uskih grla u sustavu, prije svega u pravilima priključenja i zakonodavnom okviru.
Posebno se problematiziraju fleksibilni ugovori o priključenju, koji bi, prema stajalištu Udruženja, trebali biti ograničeni samo na područja gdje postoji zagušenje mreže. Traži se i jasna obveza operatora mreže da osigura tehničke uvjete za priključak nakon sklapanja ugovora, uz ograničenje fleksibilnosti na najviše 5 posto i uz vremensko ograničenje.
Dodatni problem predstavlja važenje energetskih odobrenja. Zbog dugotrajnih procedura koje u praksi traju i do sedam godina, dio projekata riskira propadanje jer se odobrenja, prema važećem zakonu, ne mogu produljiti.
Udruženje upozorava da bi bez hitnih izmjena Zakona o tržištu električne energije moglo propasti između 1,5 i 2 gigavata planiranih projekata, što predstavlja ozbiljan udar na energetsku tranziciju i domaću proizvodnju električne energije.
Istodobno apeliraju na Ministarstvo gospodarstva da nastavi s raspisivanjem natječaja za projekte na državnom zemljištu, jer dio investicija stoji upravo zbog neriješenih imovinskih pitanja.
Ova odluka regulatora uklanja jedan dio neizvjesnosti, ali jasno pokazuje da ključni problemi hrvatskog energetskog sustava nisu tehničke prirode, nego administrativne i zakonodavne.
Bez bržih procedura i stabilnog regulatornog okvira, ulaganja u obnovljive izvore ostat će sporija nego što to zahtijevaju energetska sigurnost i tržište.
