Godinama se u stambenoj politici RH vrtjelo sve oko novih stanova, kvadrata i kredita, dok su tisuće ljudi ostajale u starim zgradama bez dizala, s raspucanim fasadama i troškovima koje suvlasnici jednostavno nikako ne mogu sami iznijeti. Sada se prvi put ozbiljnije ulazi upravo u taj dio problema.
Usvojeni su programi sufinanciranja ugradnje dizala te uređenja pročelja postojećih zgrada. To nije kozmetika nego zahvati koji mijenjaju svakodnevni život starijih osoba, osoba s invaliditetom, roditelja s djecom, ali i sigurnost stanara te i izgled cijelih ulica i gradskih jezgri koje izgledaju jednostavno ružno.
Procjena je da oko 15 tisuća zgrada u Hrvatskoj može ući u program ugradnje dizala. Model je jednostavan. Država pokriva trećinu troška, ostatak osiguravaju suvlasnici, a mogu se uključiti i gradovi i općine. Prednost imaju zgrade s više katova i većim brojem starijih stanara kao i osoba s invaliditetom te sredine koje same sudjeluju s većim udjelom novca. Uvjeti su ozbiljni. Potrebna je projektna dokumentacija, osiguran vlastiti dio sredstava i suglasnost suvlasnika.
Drugi program odnosi se na uređenje pročelja, posebno na zgradama pod kulturnom zaštitom i u povijesnim cjelinama, gdje se fasade često ne mogu obnavljati kroz klasične energetske programe. Trošak se dijeli između države, lokalne samouprave i suvlasnika. Prednost imaju starije i oštećenije zgrade te one veće kulturne vrijednosti, osobito tamo gdje postoji i sigurnosni rizik.
Ono što je važno jest da programi nisu zamišljeni kao jednokratna akcija. Javni pozivi raspisivat će se svake godine. To daje okvir da se problem zapuštenih zgrada rješava sustavno, a ne kampanjski kako je to dosad često bio slučaj.
Ako provedba bude brza i administracija ne uguši interes suvlasnika ovo bi mogla biti jedna od rijetkih mjera koja se stvarno osjeti u svakodnevnom životu. Ne na papiru, nego na stubištu, ispred ulaza u novčaniku i na katovima do kojih danas mnogi dolaze s mukom pješke.
