Na jedno prijavljeno silovanje u Hrvatskoj dolazi između 15 i 20 neprijavljenih slučajeva, upozoreno je na tematskom okruglom stolu u Hrvatskome saboru posvećenom podršci žrtvama seksualnoga nasilja.
Rasprava je održana u povodu obilježavanja Međunarodnoga dana borbe protiv okrivljavanja žrtava seksualnoga nasilja, a u središtu su bili problemi sekundarne viktimizacije, nedostatka podrške i dugotrajnih postupaka.
Potpredsjednica Hrvatskoga sabora Sabina Glasovac istaknula je da od prijave do pravomoćne presude u prosjeku prolazi 41 mjesec, dok u gotovo 80 posto slučajeva kazne ostaju pri donjoj granici. Naglasila je da takvi podaci jasno pokazuju ozbiljne slabosti sustava.
Pravobranitelj za osobe s invaliditetom Darijo Jurišić upozorio je na izostanak pravodobne i sustavne podrške, zbog čega su žrtve često prepuštene same sebi. Istaknuo je i problem nedostatka stručnoga kadra te neusklađenosti institucija.
Pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić upozorila je na rast broja prijava i potrebu za jačanjem sustava podrške. Posebno je naglasila da dugotrajni postupci i nedostatak koordinacije dovode do gubitka povjerenja u institucije.
Iz Saveza udruga za autizam Hrvatske i organizacija civilnoga društva poručeno je da sustav nije dovoljno razvijen i da podrška često ovisi o udrugama i neformalnim mrežama.
Zamjenik pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Kristijan Kevešević iznio je podatak da je broj kaznenih djela silovanja porastao za 20 posto u 2025. godini. Također je upozorio da velik broj žrtava poznaje počinitelja, što dodatno otežava prijavljivanje.
Iz Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike najavljeno je uspostavljanje mreže specijaliziranih usluga za žrtve seksualnoga nasilja, dok Ministarstvo zdravstva planira dodatne edukacije zdravstvenih radnika.
Zaključak rasprave je jasan: sustav podrške žrtvama seksualnoga nasilja u Hrvatskoj i dalje je nedovoljno učinkovit, a ključni problem ostaje nedostatak koordinacije i konkretnih mjera.
Za Hrvatsku, ovo je pitanje koje prelazi granice socijalne politike. Bez bržih postupaka, jače zaštite i dostupne podrške, povjerenje u institucije slabi, a stvarni razmjeri nasilja ostaju skriveni.
