Švedska je posljednjih godina napravila drastičan zaokret u migrantskoj politici. To ima dalekosežne posljedice i za mlade, dobro integrirane doseljenike koji Švedsku smatraju svojom domovinom.
Švedska, nekad simbol otvorene i liberalne migracijske politike, posljednjih godina prolazi kroz jedan od najozbiljnijih zaokreta u Europi. Promjene koje su započele nakon migrantske krize 2015. danas su se pretvorile u sustavnu transformaciju, s jasnim ciljem smanjenja broja dolazaka, ali i redefiniranja same ideje integracije.
Nove mjere uključuju stroža pravila za dobivanje azila, otežan pristup stalnom boravku i državljanstvu te sve izraženiji fokus na povratak migranata u zemlje podrijetla. Primjerice, ukinuta je mogućnost da odbijeni tražitelji azila ostanu u zemlji kroz radne dozvole, dok država istovremeno povećava financijske poticaje za dobrovoljni povratak. OECD
Uz to, vlasti najavljuju i dodatno pooštravanje sustava, uključujući obvezu boravka tražitelja azila u prihvatnim centrima te stroži nadzor nad onima kojima je odbijen zahtjev za ostanak, navodi Reuters Takav zaokret već daje rezultate u brojkama jer broj zahtjeva za azil pao je na najniže razine u posljednjih nekoliko desetljeća, a migracija više nije dominantno vezana uz azil, nego sve više uz radnu snagu.
Iza statistike krije se složenija priča.
Posebno su pogođeni mladi i obitelji koje su godinama gradile život u Švedskoj. Mnogi od njih školovali su se, naučili jezik i zaposlili se, ali se sada suočavaju s novom realnošću – nesigurnošću boravka, otežanim spajanjem obitelji i stalnim pritiskom mogućeg odlaska. Stručnjaci upozoravaju kako ovakve promjene mogu imati dugoročne posljedice na integraciju. Prelazak s trajnih na privremene dozvole boravka, primjerice, stvara osjećaj nesigurnosti koji otežava stvaranje društvenih veza, povjerenja i stabilnog života. Istodobno, švedska vlada tvrdi kako je upravo takav pristup nužan kako bi se smanjila socijalna isključenost i spriječilo stvaranje paralelnih društava. U tom kontekstu pokrenute su i nove inicijative usmjerene na djecu i mlade migrante, s ciljem bolje integracije kroz obrazovanje i uključivanje u društvo. Švedska tako danas pokušava pronaći ravnotežu između kontrole migracija i očuvanja društvene kohezije. Pitanje koje sve više dolazi u prvi plan nije samo koliko ljudi dolazi nego što se događa s onima koji su već tu.
I možda je upravo u tome najveći paradoks nove politike: dok država nastoji redefinirati sustav, dio onih koji su ga već prihvatili i u njemu uspjeli, sve češće se pita gdje im je zapravo mjesto.
