Rat u Ukrajini i dalje je ključno sigurnosno pitanje Europe. Unatoč višegodišnjoj agresiji, ruske snage nisu ostvarile strateške ciljeve, dok se sukob sve više pretvara u rat iscrpljivanja, s teškim posljedicama za civilno stanovništvo i energetsku sigurnost.
Posebno su istaknuti kontinuirani napadi na civilne ciljeve i energetsku infrastrukturu, koji se ocjenjuju kao oblik terora nad stanovništvom. Takvi napadi dodatno potvrđuju da se rat vodi daleko izvan klasičnih vojnih okvira, s ciljem slamanja otpornosti društva.
Istodobno, unutar europskih i transatlantskih krugova intenziviraju se rasprave o budućem mirovnom rješenju. Dok Sjedinjene Američke Države zagovaraju što brži završetak sukoba, europske države naglašavaju potrebu za jasnim sigurnosnim jamstvima nakon prekida vatre. Dio zemalja spreman je sudjelovati u nadzoru primirja i osiguravanju demilitariziranih zona, ali isključivo nakon formalnog završetka borbenih djelovanja.
Upozoreno je kako se u ovom trenutku ne odlučuje samo o sudbini Ukrajine, nego o dugoročnoj sigurnosnoj arhitekturi Europe. Način na koji će biti definiran mir imat će izravne posljedice na odnose snaga, ulogu Europske unije i stabilnost cijelog kontinenta.
Republika Hrvatska nastavlja političku i diplomatsku potporu Ukrajini, oslanjajući se i na vlastito iskustvo mirne reintegracije, uz jasnu poruku da izolacionizam nije opcija u vremenu velikih globalnih previranja.
