Libanon pokušava otvoriti put prema miru, ali bez rješavanja pitanja Hezbollah-a i njegovog naoružanja teško je očekivati trajnu stabilnost u zemlji.
Predsjednik Libanona Joseph Aoun jasno je poručio da razoružanje ne može biti provedeno silom jer bi to moglo gurnuti zemlju u novi građanski rat. Upravo je to najveći problem s kojim se suočava libanonska vlast koja nema stvarnu kontrolu nad najmoćnijom vojno-političkom strukturom u državi.
Hezbollah, koji uživa snažnu potporu Irana, desetljećima djeluje kao paralelna sila. Osim vojne moći, ima politički utjecaj i kontrolira dijelove teritorija, uključujući južni Libanon, predgrađa Bejruta i dolinu Bekaa.
Sukobi s Izraelom dodatno kompliciraju situaciju. Nakon ubojstva iranskog vrhovnog vođe Alija Hamneija u veljači, Hezbollah je odgovorio raketnim napadima, što je izazvalo nove izraelske zračne udare i novu eskalaciju sukoba.
Iako je primirje formalno postignuto još krajem 2024., nasilje nikada nije potpuno prestalo. Izraelski napadi i dalje se događaju, a libanonska vlast nema mehanizam kojim bi ih zaustavila.
Pokušaj izravnih pregovora s Izraelom zasad nije donio konkretne rezultate, iako se očekuju diplomatski kontakti u Washingtonu.
Istraživanja pokazuju da većina građana Libanona želi da samo državna vojska ima pravo na oružje, ali unutar šijitske zajednice postoji snažno protivljenje razoružanju Hezbollah-a.
To jasno pokazuje duboku podjelu unutar društva, ali i političku realnost u kojoj država nema stvarnu moć nad svim oružanim strukturama.
Bez rješavanja tog pitanja, Libanon ostaje zarobljen između unutarnjih podjela i vanjskih sukoba. Mir nije pitanje političke volje, nego kontrole oružja koje država trenutačno nema.
