Rasprava o stranim radnicima i migracijama posljednjih mjeseci postaje jedna od najosjetljivijih društvenih tema u Hrvatskoj. Dok dio javnosti upozorava na gospodarsku nužnost uvoza radne snage, drugi sve otvorenije postavljaju pitanje dugoročnih sigurnosnih, kulturnih i demografskih posljedica koje takva politika može ostaviti na hrvatsko društvo.
O toj temi sada se oglasio i aktivist Marin Medak, koji tvrdi da dio javnosti i medija pokušava svaku raspravu o sigurnosti i demografskim promjenama unaprijed proglasiti ekstremizmom.
Medak poručuje kako njegovi stavovi ne proizlaze iz teorije ni ideologije, nego iz osobnog iskustva života i rada u više europskih država tijekom posljednjih deset godina.
“Ne pričam napamet. Vidio sam što se danas događa u Njemačkoj, Nizozemskoj, Engleskoj i diljem zapadne Europe. Vidio sam kamo vodi nekontrolirana integracija i slijepo vjerovanje u multikulturalizam”, navodi Medak.
Istaknuo je i kako Hrvatska treba ostati otvorena zemlja, ali upozorava da postoji velika razlika između turizma i trajne promjene demografske strukture države.
U svojoj poruci posebno otvara pitanje sigurnosti, integracije i dugoročnih posljedica masovnog uvoza radne snage, upozoravajući da se o tim temama u Hrvatskoj često govori površno ili ideološki.
“Lako je pisati hvalospjeve o uvozu radne snage iz ureda u Zagrebu. Ljudi koji nisu vidjeli što se događa u dijelovima zapadne Europe često nemaju stvaran osjećaj koliko brzo društvene promjene mogu promijeniti sigurnosnu i kulturnu sliku jedne države”.
Tema stranih radnika posljednjih godina postala je jedno od ključnih političkih i društvenih pitanja u Hrvatskoj. S jedne strane gospodarstvo, posebno građevina, turizam i logistika, sve više ovise o stranoj radnoj snazi zbog nedostatka domaćih radnika. S druge strane dio javnosti upozorava da država nema jasnu dugoročnu strategiju integracije ni procjenu sigurnosnih i demografskih posljedica.
Upravo zato rasprava o migracijama u Hrvatskoj više nije samo gospodarsko pitanje nego i pitanje identiteta, sigurnosti i dugoročne budućnosti države.
Poručuje i kako Hrvatska mora ozbiljno razgovarati o tome kakvu zemlju želi za deset ili dvadeset godina.
“Ako neke stvari proglasimo zabranjenom temom, mogli bismo prekasno shvatiti koliko su velike promjene već nastupile”, zaključuje u priopćenju aktivist Marin Medak.
